Indeks ekonomskih očekivanja pokazuje da je prosječni hrvatski građanin poprilično pesimističan u pogledu financijske budućnosti. Indeks tako iznosi 36, što na skali od 0 do 100 bodova pokazuje pesimizam. Građani su u istraživanju koje je provela agencija Vectura 12. lipnja, na uzorku od njih 500, tvrdili da žive lošije nego prije šest mjeseci. Čak 52,4 posto ispitanika živi lošije, a njih oko 40 posto tvrde da žive jednako kao i prije pola godine. Manje od sedam posto građana osjeća poboljšanje standarda. Vlada pesimizam i u pogledu budućnosti pa tako gotovo 56 posto građana misli da će situacija krajem godine biti još lošija, a samo šest postao ispitanika vjeruje da će živjeti bolje.
Iako bi se očekivalo da starija populacija živi najlošije ili da je kod te skupine izražen pesimizam, istraživanje pokazuje da je strah od budućnosti izražen najviše kod građana u srednjoj dobi.
Oko dvije trećine građana u dobi od 40 do 49 godina tako je u šest mjeseci izgubilo dio standarda, a isto toliko ih očekuje i da će im se financijska situacija dodatno pogoršati. Mladi su očekivano optimističniji pa ih oko četiri posto vjeruje da će se situacija u pola godine znatno poboljšati.
>> Samo Rumunjska i Bugarska imaju niži kupovni standard od nas
Ma ljudi da li je to moguće, uzviknuo bi pok. Mladen Delić! Toliki pesimizam iliti defetizam kod domicilnih Hrvata u slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj, te članici euroatlanske zajednice naroda mi je kao promatraču iz dijaspoe potpuno nerazumljiv. Istina ne mogu biti svi biti dobitnici nacionalne i demokratske tranzicije, ali je zato za sve osiguran u svijetloj budućnosti raj na nebu. Tih malo tuce optimističkih zadovoljnika pripadaju veledomoljubnoj eliti, koja se oslobodjenjem izborila za svoj raj na zemlji, a pučina treba pričekati malo na nebeski (sitno u odnosu na vječnost), koji ih ne može minuti kao Božije pravednike. Do tada može uživati u našim državnim simbolima i drugim atributima, proslavama, paradama i kojekakvim drugim šaradama, uspješnim takmičenjima naših sportaša i drugim igrama. Ako već nema ni suha kruha, ima dovoljno igara da zaboravi na kruljenje u želucu, zar ne?