Hrvatska je ostala među 13 država članica EU za koje će Europska komisija provesti dubinsku analizu kako bi utvrdila treba li nas i dalje držati ‘na oku’, no prvi izvještaj u sklopu Europskog semestra za 2017. godinu pozitivniji je za Hrvatsku od prethodna dva. Za razliku od prošlogodišnjeg izvještaja, kada se upalila lampica na šest od 14 promatranih pokazatelja, ove su godine u crvenome ostala samo tri indikatora, i to javni dug, nezaposlenost i neto međunarodna ulaganja.
Kraj politike rezanja?
Jučerašnji je izvještaj Komisije još zanimljiviji po tome što je nakon niza godina pozivanja na rezove, Komisija pozvala države članice eurozone da troše kako bi potaknula otvaranje radnih mjesta. Poziv je ponajprije upućen zemljama koje se ne nalaze u različitim korektivnim mehanizmima, no na razini eurozone fiskalna bi ekspanzija trebala iznositi 0,5 posto BDP-a. Bruxelles i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker izričito su pozvali sve države koje to mogu da povećaju svoje rashode ili smanje poreze, a u dokumentima su, od jačih ekonomija, posebno spomenute Njemačka i Nizozemska.
– Svaka država članica treba odigrati svoju ulogu. Oni koji to mogu trebaju investirati više, a tamo gdje je fiskalni prostor manji, treba nastaviti reforme i fiskalnu konsolidaciju koja neće štetiti rastu – kazao je Junker. U Hrvatskoj, tijekom 2015. godine uočavaju se poboljšanja na području zapošljavanja mladih ljudi, smanjenja dugotrajne nezaposlenosti te popravljanje izvozne pozicije.
Odljev radne snage
U Europskom semestru za 2017. Komisija uočava da je Hrvatska ipak uspjela stabilizirati javni dug, a značajnije se počeo smanjivati i dug privatnog sektora (na 115 posto BDP-a) no oba su i dalje previsoki u odnosu na ostale tranzicijske zemlje. Uz probleme vezane uz slabu zaposlenost, Komisija izdvaja i loše kredite banaka, a jedna od šest preporuka hrvatskoj Vladi odnosila se i na mjere koje bi potaknule razduživanje privatnog sektora. Ostale su se preporuke ticale smanjenja parafiskalnih nameta, destimuliranja ranijeg odlaska u mirovinu, sređivanja pravosuđa, boljeg upravljanje javnim poduzećima... Komisija uočava da Hrvatska, Grčka, Litva i Letonija imaju najveći odljev radne snage, za razliku od Austrije, Njemačke i Luksemburga koje su zabilježile velik priljev stranih radnika.
U globalnoj ekonomiji se sudaraju dva suprotna koncepta i plana za izlazak iz recesije: jedan je povećana štednja, drugi je povećana potrošnja. U stvarnosti, međutim, ključna dilema nije između štednje ili potrošnje, nego u njihovoj selektivnoj primjeni. Odnosno, štedjeti treba u svim onim segmentima koje uvozimo (i na taj način novac šaljemo izvan države), a povećavati potrošnju u onim segmentima koje proizvodimo (novac ostaje unutar države uz povećanje proizvodnje - radnih mjesta). Na žalost, naša servilna politika će povećanje potrošnje vjerojatno ostvariti kroz povećanje potrošnje na robu koju mi ne proizvodimo, te tako ojačati ekonomiju drugih država i dodatno isprazniti hrvatsku blagajnu.