Polovicu mjesečnih primanja Zagrepčani izdvajaju za režije, a ostatak odlazi za hranu. Najveći luksuz većini su cigarete, a zabava su tek najjeftinije posuđene videokazete ili knjige iz gradskih knjižnica. Tvrde to naši sugrađani koje smo jučer zatekli na trešnjevačkoj tržnici. Približavanjem hladnijih dana povećavat će se i troškovi za grijanje, a Zagrepčani s kojima smo razgovarali kažu kako račune redovito plaćaju odmah kad stigne plaća ili mirovina.
Četveročlana radnička obitelj u rujnu trebala je izdvojiti, prema podacima Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, 5210,49 kuna za minimalne životne troškove. Prosječna plaća, prema podacima Zavoda za platni promet, za lipanj iznosila je 3412 kuna pa je plaćom pokriveno samo 65,48 posto životnih troškova. Jasno je onda da su izjave Zagrepčana kako žive zahvaljujući dopuštenim minusima na bankovnim računima - višestruko točne.
Umirovljenik pomaže zaposlenom
- Srećom, i suprug i ja smo zaposleni, ali sve što zaradimo odlazi za plaćanje stana, računa za režije i hranu. Luksuz ne postoji, pa tako čak i novine čitam na poslu - objasnila je Margareta Jambrošić uobičajene mjesečne probleme s kojima se već odavno pomirila.
U njihovom tročlanom kućanstvu novac se bez mnogo razmišljanja izdvaja samo za troipolgodišnjeg sina Mihaela. Tako je taj sramežljivac jučer s mamom tražio zimsku bundu i opremu za proslavu "Noći vještica" u vrtiću.
- Preživljavamo svakako - kratko je zaključila trgovkinja M. Jambrošić.
Umirovljenik Jakov Roguljić prima oko tri tisuće kuna mjesečno, a dijelom mirovine pomaže sinu koji je jedini zaposleni u svojoj četveročlanoj obitelji.
- Rado unucima pomognem s onoliko kuna koliko mogu izdvojiti - samozatajno se pohvalio 76-godišnji J. Roguljić. Računi u zimskim mjesecima penju se i do 1400 kuna mjesečno zbog grijanja. Ipak, toplinu taj umirovljenik obično "baca" kroz prozor jer radijatori prejako griju.
- Ne mogu regulirati radijatore, ali račune moram platiti - ogorčeno komentira Jakov Roguljić. Slično tvrdi i dvije godine mlađi Roguljićev prijatelj iz ratnih dana Dušan Koprivica. Njegove pola mirovine odlazi za režije koje plaća odmah kad mirovina stigne na bankovni račun.
Meso jedemo ponekad
- Živimo od mlijeka i kruha, meso je na jelovniku samo ponekad, a povrće je najčešće. Uostalom, tako je i najzdravije - u šali je dometnuo D. Koprivica čija je najčešća zabava šetnja i čitanje novina u knjižnicama.
Trešnjevački prodavač Toni Pulić zbog bolje zarade već je šest godina razdvojen od obitelji koja živi u Sarajevu. Tako devetogodišnjeg sina Darka vidi jednom u dva mjeseca.
- Mjesečno zaradim oko tisuću maraka, i to se brzo razdijeli na sve strane. Oko 400 maraka odlazi na podstanarski stan i režije koje moram redovito plaćati jer opomene i isključenja nisu rješenje. Ostatak novca dijelim na prehranu i obitelj u Sarajevu - ispričao je T. Pulić dok je usluživao Zagrepčane svježe ubranim šljivama i mandarinkama. Jedini su mu gušt cigarete, dodao je, pa na taj luksuz mjesečno ode i do 200 maraka. Na pitanje kako onda uspije pokriti sve izdatke, Pulić je o ravnodušno slegnuo ramenima.
Umirovljenica Ana Jančić pozorno pak prati kretanje cijena na tržnici i u brojnim trgovačkim centrima, a u stanu boravi samo nekoliko dana u mjesecu.
- Često sam kod sestre u Pregradi, pa dok ona radi u vrtu, ja kuham ili pomažem u kući. S malom mirovinom teško se spaja kraj s krajem, pa je i veselje puno rjeđe - tiho je zaključila A. Jančić. Koliko je težak život od prvog do prvog u mjesecu, pokazali su i brojni drugi sugrađani koji su na naša pitanja samo odmahivali rukom ili dobacivali "sve je teže, što godine više odmiču".
R. Ilak
Otvori KEKS Pay
