Jednogodišnjim zamrzavanjem tečaja švicarskog franka Vlada i središnja banka uspjele su umiriti strahove dužnika, ali odmah u petak zaskočile su ih banke da će na sudu tražiti nadoknadu štete od države. Sve to pokazuje da će problem kredita u švicarskim francima dugo, dugo opterećivati život svih koji su uključeni, jer 26 tisuća dužnika treba otplaćivati takav kredit idućih 12 do 20 godina, a ima ih više od dvije tisuće koji bi zadnju ratu kredita trebali otplatiti 2040. godine. Nitko ne može predvidjeti što će biti za mjesec ili godinu, a kamoli za 20 godina, no Ministarstvo financija i Hrvatska narodna banka preuzeli su na sebe obvezu da nađu model koji će ponudi prihvatljivo rješenje za sve strane nakon što se za godinu dana CHF opet odledi. Banke kažu da prihvaćaju razgovore jer su i one visoko motivirane za dogovor kako bi podijelile teret tečajnih razlika, koji je sve do početka prošle godine bio isključivo na korisnicima kredita. Jedino rješenje svojih problema Udruga Franak vidi u konverziji u kune prema početnom tečaju, operaciji teškoj 3,2 milijarde eura, no i oni čekaju da vide što će mudre glave smisliti.
Restrukturiranje dugova
Deložacije su zadnje što želimo vidjeti, tvrdi guverner Vujčić koji je uvjeren da će postići sporazumno rješenje, pa je taj svoj optimizam prenio i na predstavnike Udruge Franak koji su ga zadovoljni napustili u petak. Njegova ponuda polazi od principa mrkve i batine, mrkva bi bile regulatorno-porezne mjere koje će se ponuditi bankama da otpišu dugove, a batinu su već ionako svi dobili. Građani jer su im rate porasle oko 30 posto u odnosu na početnu, a banke jer su tijekom 2014., zbog fiksirane kamate na kreditima u CHF, izgubile 700 milijuna kuna, a ove će još 400 milijuna. Sad su i one otvorene za razgovor o konverziji, ali na trošak države.
– Banke trebaju ići na radikalno restrukturiranje dugova i otpis glavnice, poručuje Vujčić koji poziva na preugovaranje kredita polazeći od današnjih cijena stanova. Budući da su cijene nekretnina pale za trećinu u odnosu na 2008. godinu, to znači da bi se, ovisno o tome kad su stanovi kupljeni, i glavnica kredita mogla smanjiti propoporcionalno padu cijena nekretnina. Bila bi to golema pomoć dužnicima, ali i novi gubitak za banke od nekoliko milijardi kuna. Dosad su građani prestali vraćati 2,6 milijardi stambenih kredita u CHF. Banke su spremne na otpis samo po socijalnim kriterijima, te tvrde da je, među dužnicima u CHF, samo dvadesetak tisuća građana kupilo prvu nekretninu za život, dok su ostali kupovali druge ili treće nekretnine i ne mogu očekivati veću pomoć izvan Milanovićeva jednogodišnjeg zamrzavanja tečaja.
Sporazum bolji od deložacije
Tek bi se u krajnjem slučaju išlo na prijenos nekretnine na banku, s dugoročnim ugovorom o zakupu i pravom prvokupa nekretnina. U rujnu izmijenjeni ovršni zakon dopušta hrvatskim građanima da se slično kao i Amerikanci riješe duga tako da vrate stan. No, da bi dužnik mogao vratiti stan banci, mora s bankom imati ugovor o fiducijarnom vlasništvu, a ne ugovor o hipoteci, što je kod nas masovniji slučaj. Razlika je u tome što se kod fiducija vlasništvo nad imovinom prenosi na banku, dok kod hipoteka dužnik ostaje vlasnik te imovine. U Hrvatskoj narodnoj banci vjeruju da će, bez obzira na to što svi stari dužnici imaju hipotekarne, a ne fiducijarne kredite, mrkva biti dovoljno primamljiva da će i banke staviti potpise na takav dogovor. Ministar financija Boris Lalovac priznaje da model još nije skroz razrađen, ali pretpostavlja da bi građani nastavili živjeti u svojim stanovima kao zaštićeni najmoprimci.
– Mislim da je to realna opcija. Želimo pomoći građanima tako što bismo im rasteretili dio dohotka i da ne budu u vječnom ropstvu vlasništva nad stanovima koje vjerojatno nikad ne bi mogli otplatiti. To je novi model, ali želimo i od HNB-a poticaj za njega – rekao je Boris Lalovac. Tijekom trajanja zakupa klijent bi imao mnogo niže troškove nego što ima danas, a zbog posebnih bi poreznih olakšica bio u prednosti pri ponovnoj kupnji iste nekretnine.
– U današnjoj situaciji u interesu je banaka riješiti taj problem, budući da su cijene nekretnina niske, tržišta nelikvidna, a šansa naplate od klijenta nakon prodaje nekretnine vrlo je mala. Zato je bankama u većini slučajeva sporazumno rješenje koje stanare ostavlja u nekretnini bolje od deložacije – navodi guverner u svom prijedlogu.
Konvertiranje u EUR ili kune po "povoljnijem" tečaju jeste otpis dijela glavnice. Vraćanje stana banci nije toliko nepovoljno za banku kako se zeli prikazati. Primjer: ja sam platio stan 60.000 eura, do sada sam otplatio 20.000 eura. Stan realno vrijedidi 50.000. Glavnica mi je 65.000 eura. Ako dam stan banci, ona dobije realno 50.000 + 20.000 eura. Naravno da ce ona stan procijeniti na 40.000, sto je i za ocekivati od lihvara.