Eric, čije pravo ime nije objavljeno, jedne je večeri pregledavao Telegram kanal koji je inače koristio za gledanje pornografije. U jednom trenutku, zaledio se. Par na snimci, koji je ulazio u sobu, spuštao torbe i kasnije vodio ljubav, bili su on i njegova djevojka. Tri tjedna ranije, proveli su noć u hotelu u Shenzhenu, na jugu Kine, potpuno nesvjesni da nisu sami i da se njihovi najintimniji trenuci prenose uživo tisućama stranaca. Snimka je bila sirova i stvarna, upravo onakva kakvu je Eric, kako je kasnije priznao, i sam volio gledati jer mu se "tradicionalna pornografija činila namještenom i lažnom", piše BBC.
Odjednom, stanovnik Hong Konga više nije bio samo konzument pornografije snimljene špijunskim kamerama, već i žrtva. Kada je svojoj djevojci "Emily" rekao što se dogodilo, isprva je mislila da se šali. No, kada je vidjela snimku dugu sat vremena, bila je užasnuta i prestravljena da bi je mogli prepoznati kolege ili obitelj. Tjednima nisu razgovarali, a trauma ih prati i danas; u javnosti nose kape iz straha od prepoznavanja i izbjegavaju boravak u hotelima. Eric povremeno provjerava te kanale, ne iz zadovoljstva, već iz straha da bi se njihova snimka mogla ponovno pojaviti.
Ovaj incident razotkrio je mračno naličje sofisticiranog crnog tržišta u Kini, gdje se privatnost hotelskih gostiju pretvara u profitabilan proizvod. Takozvana pornografija sa špijunskim kamerama postoji u Kini već najmanje desetljeće, unatoč činjenici da je proizvodnja i distribucija pornografije strogo ilegalna. Poslovni model je jednostavan i okrutan: gledatelji plaćaju pretplatu za pristup prijenosima uživo iz hotelskih soba, a snimke se kasnije montiraju i prodaju na pornografskim stranicama ili u zatvorenim grupama na aplikacijama poput Telegrama. Prema procjenama BBC-jeve istrage, jedan broker poznat pod nadimkom "AKA" samo je od prodaje pristupa ovim sadržajima zaradio najmanje 22.000 dolara od travnja prošle godine, što je značajno više od prosječne godišnje plaće u Kini.
Problem je postao toliko raširen da su ljudi na društvenim mrežama počeli razmjenjivati savjete o tome kako uočiti kamere, od kojih su neke manje od gumice na olovci. Neki su čak pribjegavali postavljanju šatora unutar hotelskih soba kako bi izbjegli snimanje. Kamere se najčešće skrivaju u ventilacijskim otvorima, detektorima dima, zidnim utičnicama ili noćnim lampicama, a njihova minijaturizacija čini ih gotovo nemogućim za uočiti golim okom. Čak i komercijalni detektori skrivenih kamera, koji se prodaju na internetu kao obavezna oprema za hotelske goste, često su neučinkoviti protiv modernih uređaja koji koriste naprednu enkripciju ili prenose podatke u kratkim intervalima.
Kao odgovor na javni bijes, kineska vlada je uvela nove propise koji su službeno stupili na snagu 1. travnja 2025. godine. "Uredba o upravljanju sustavima javnog sigurnosnog video i slikovnog informiranja" izričito zabranjuje postavljanje kamera u privatnim prostorima poput hotelskih soba i svlačionica. Vlasnici hotela sada su zakonski obvezni provoditi redovite provjere, a prekršiteljima prijete novčane kazne do otprilike 2.500 eura i mogućnost gubitka poslovne licence. Međutim, kritičari upozoravaju da je industrija godinama cvjetala zbog pravne "rupe", jer se voajerizam bez pristanka često tretirao kao manji administrativni prekršaj, kažnjiv sa samo pet do deset dana pritvora, umjesto kao ozbiljno kazneno djelo.
U središtu problema je i odgovornost tehnoloških platformi. Velik dio materijala oglašava se i distribuira putem Telegrama, aplikacije koja je u Kini zabranjena, ali se često koristi za nezakonite aktivnosti. Istraga BBC-ja otkrila je kanale s desetak tisuća članova koji su komentirali prijenose uživo, ocjenjivali izgled gostiju i žalili se kada bi par ugasio svjetla. Unatoč prijavama, Telegram u početku nije poduzeo nikakve mjere. Tek nakon što su im predstavljeni potpuni nalazi istrage, iz tvrtke su poručili da je "dijeljenje pornografije bez pristanka izričito zabranjeno" te da proaktivno moderiraju sadržaj.