Zoltan Aldott predsjednik je uprave Ine od travnja ove godine. Inu je preuzeo u trenutku kada je državi dugovala čak dvije milijarde kuna, ali i u jeku afere Podravka. Njegovi suradnici opisuju ga kao radoholičara koji im u dva u noći i šest sati ujutro šalje mailove, a njegovo prezime na mađarskom znači – blagoslovljen.
U javnosti su krenula pitanja i spekulacije o tome kako je Ina vratila dug državi – možete li opisati proces i način vraćanja duga?
Tu nema mjesta spekulacijama. U jednom trenutku Inin ukupni dug dosegao je oko 2 milijarde kuna, što svakako nije bilo prihvatljivo. Velik dio tog duga vratili smo korporativnim zajmom koji nam je osigurao naš strateški partner MOL, i to 1,05 milijarda kuna. Poslije toga nastavili smo smanjivati dug te je još otprilike toliko vraćeno stalnim uplatama iz sredstava koja smo osigurali iz vlastita novčanog tijeka i drugim zajmovima. Preostali iznos od 261 milijun kuna potom je vraćen u šest rata. Time je Ina platila dospjele dugove državi. Ovako veliki dugovi bili su nam velik teret.
Kamatne stope vrlo su visoke i ni jednoj kompaniji nije u interesu imati takve zaostatke. Samo da istaknem, Inine mjesečne uplate poreza državi iznose ugrubo oko milijardu kuna.
Ina i dalje iskazuje visoke kvartalne gubitke, a u MOL-ovim izvješćima tvrdi se da je ona najviše pridonijela poboljšanju operativnog rezultata – kako to komentirate? Koji su ključni dokazi sinergije Ine i MOL-a?
Ima niz dokaza koji mogu potvrditi pozitivnu sinergiju između dviju kompanija, uključujući i to da se na operativnoj razini Inin rezultat popravio i stoga pridonio rezultatima Grupe MOL.
Međutim, govoreći o sinergijama, moram na prvom mjestu istaknuti pomoć MOL-a Ini prošle godine, kada je kompanija bila u vrlo teškoj financijskoj situaciji, gotovo pred bankrotom.
Do kraja 2010. godine MOL-ov udio u Ininim investicijama bit će između 11,3 i 12,9 milijarda kuna. Sinergija zapravo postoji i u svim segmentima biznisa – od istraživanja i proizvodnje, preko modernizacije rafinerija ili benzinskih postaja, u smislu zajedničkih projekata, te razmjene iskustva i znanja. Dvije kompanije sada se mogu zajednički koristiti većim brojem stručnjaka.
Međutim ta sinergija ima i svoju širu dimenziju, a dobar je primjer hrvatsko-mađarska suradnja u gradnji interkonektora. INA u tom smislu ima ključnu ulogu u integriranju Hrvatske u regionalni energetski sustav, osiguravajući dugoročnu sigurnost opskrbe i rast hrvatskoga gospodarstva.
Jeste li zadovoljni rezultatima Ine?
Menadžer nikada ne bi trebao biti posve zadovoljan rezultatima jer je njegova uloga uvijek postići daljnje unapređenje poslovanja i poboljšanje rezultata. U tom smislu mogu reći da sam zadovoljan smjerom u kojem idemo i da nam je prioritet biti što učinkovitiji te prije svega postići punu financijsku stabilnost Ine.
Sve je više spekulacija o nužnoj racionalizaciji broja zaposlenih – govori se o 500 do 5000, što je istina?
Inin je glavni cilj unapređivanje poslovne učinkovitosti. U to, kao dio dugoročnog plana, spada i optimiranje broja zaposlenika.
Sve ostale troškove u smislu optimiranja poslovanja već smo uspjeli smanjiti od 15 do 25 posto, međutim za razliku od naših konkurenata, troškove rada nismo dirali.
Nije nikakva tajna da Ina ima višak zaposlenika. Samo naša administrativna radna snaga mogla bi činiti neku od najvećih 10 hrvatskih kompanija kad je riječ o broju zaposlenika.
Višak u administraciji jasno je vidljiv s obzirom na to da je 25 posto naše radne snage zaposleno u korporativnim funkcijama, a industrijski je prosjek u svijetu oko 10 posto. Naši dioničari svjesni su toga i to je nešto čime ćemo se morati baviti.
I naši zaposlenici svjesni su toga jer to pitanje uvijek ima i drugu kulturalnu stranu i odražava se na učinkovitost i motivaciju unutar kompanije. Ne bih spekulirao s brojevima.
Međutim, kada se i ako bude krenulo s tim, a to će se morati dogoditi, jasno je da će se ovo pitanje rješavati na socijalno prihvatljiv način i u dogovoru sa sindikatima, a za samu odluku o takvoj vrsti programa odgovorna je uprava kompanije.
Kolike su šanse da dobijete krupni sudski spor u Srbiji oko povrata 160 Ininih benzinskih postaja? Deset posto šanse, pedeset posto, devedeset posto...?
Cijeli niz godina razmatrali smo to pitanje i jasno je da mislimo kako imamo jak slučaj jer inače ne bismo ni došli s tim predmetom do sudske tužbe. Vjerujemo, dakle, da imamo dobre šanse, ali ne možemo nagađati oko konačnog ishoda.
Možete li prokomentirati glasine da u dogovoru s hrvatskom Vladom MOL priprema smjene u Upravnom odboru Ine pa i među izvršnim direktorima. Jesu li točna ta nagađanja?
Prema glavnim upravljačkim dokumentima, dioničari imenuju po tri člana uprave koja su odgovorna za strateške odluke. Uprava odabire izvršne direktore prema njihovim znanjima i vještinama, a od njih se očekuje da svoj posao obavljaju profesionalno. Odbor izvršnih direktora odgovoran je za svakodnevno operativno poslovanje. Upravljačka struktura postavljena je u skladu s najboljim industrijskim praksama. Uvijek postoji mogućnost da jedan od dvojice najvećih dioničara (Vlada i MOL, op. a.) nije zadovoljan nekim od članova uprave te predloži njihovu smjenu ili mogu predložiti smjenu svojih predstavnika u Nadzornom odboru.
No konsenzus između dioničara uvijek je potreban o najvažnijim pitanjima. Ako jedan dioničar smatra da je neka ideja dobra, a drugi se s tim ne slaže, moramo pronaći zajedničko rješenje. Osim toga, Vlada je regulator i na mnoge druge načine ima utjecaj na biznis. Dosad su Vlada i MOL, kao dva dioničara, prilično dobro surađivali i uvijek postizali konsenzus o najvažnijim temama.
Mogla su se pročitati i nagađanja o otpuštanju glavnog izvršnog direktora Bojana Milkovića zbog afere Platforma...?
S obzirom na to kako trenutačno funkcionira Odbor izvršnih direktora, uprava nema razloga biti nezadovoljna njihovim radom.
Navodnu povezanost ne želim ni komentirati. Bojan Milković napravio je izvrstan posao u transformaciji Crosca, a ja sam vrlo nesretan što razgovaramo o „aferi" umjesto o činjenici da je Crosco konkurentna kompanija na tržištu i jedan od najvećih izvoznika usluga u Hrvatskoj.
Možete li prokomentirati aktivnosti Državnog odvjetništva i posebnog saborskog istražnog povjerenstva u povezivanju procesa privatizacije Ine s kriminalom u Podravki?
S mojega gledišta, situacija je vrlo čista kad je posrijedi privatizacija Ine. Istražitelji iz USKOK-a bili su u Mađarskoj i razgovarali s predstavnicima MOL-a te su, koliko znam, zadovoljni razgovorima i ne vide razloga za istragu o tome.
Na slučaj Podravke, OTP banke i MOL-a koji je dao jamstva za kredit gledam kao na normalan poslovni potez. Mi smo na to gledali na način da dajemo financijsku pomoć najvećoj hrvatskoj prehrambenoj kompaniji, a to je, prema našem mišljenju, bilo važno za nacionalu ekonomiju.
Je li to bila greška ili ne, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ne mislim da su MOL i OTP predmet istrage u Podravki. Kad sam došao na sadašnju poziciju u Ini svi su pričali o tome, što nije bilo dobro za nas. U središtu pozornosti trebao bi biti razvoj Ine.
Pod hitno treba prodati sve drzavne firme i onda zbogom korupcii i nepotizmu, drzava neka brine kako naplatiti porez a vlasnik ce znati kako zastiti svoju imovinu, a radnici se ne trebaju bojati jer isti radim u stranoj firmi i nikad mi nije bilo bolje