Samostan Svetoga Duha u Zagrebu dom je franjevaca konventualaca, jedne od tri velike obitelji franjevačkog Prvog reda. Uz njih franjevce čine još Mala braća opservanti te franjevci kapucini. Nije zagrebački Sveti Duh jedino mjesto gdje se u Hrvatskoj nalaze franjevci konventualci, njih ćete pronaći i na Cresu, Molvama, Novom Marofu, Puli, Vinkovcima, Splitu… No, Samostan Svetog Duha u Zagrebu postaje poseban još po nečemu. Ovdje, naime, započinje sasvim nova tradicija hrvatskog samostanskog piva. Samostanska su piva u svijetu poznata po dugoj tradiciji, po iznimnoj kvaliteti pa su stoga među najcjenjenijima u svijetu. Pogotovo je tako kada se radi o trapistima čija su piva nedostižan uzor za pivare, a kuhaju se, uz druge proizvode poput, primjerice sira, da bi se ostvario prihod kojim se financira održavanje samostanskoga zemljišta i zgrada. I nizašto više. Profitirati od piva za trapiste je zabranjeno. Povijest pamti trapistički samostan Marijina zvijezda kod Banje Luke, nekada također poznat po odličnom pivu, no nova je vlast nakon Drugog svjetskog rata pivovaru nacionalizirala, a trapistima je ostala proizvodnja odličnog sira. Franjevaca konventualaca na Svetom Duhu ima 23, svakodnevne aktivnosti uključuju i održavanje velikog zdanja samostana i sjemeništa, crkve Župe svetog Antuna Padovanskoga, prekrasnog dvorišta i vrta, nasada loze…
Korektne cijene
A onda i proizvodnju vina, i maslinova ulja za potrebe samostana, ali i vođenje pučke kuhinje u koju može doći tko želi bez ikakve najave i kontrole. Iako, kako nam kaže fra Tomislav Glavnik, gvardijan, pazi se da ne bude zloporaba jer već kraća istraga pokazuje je li netko doista u nevolji ili je prastari Mercedes 190D tek krinka za jeftinu prehranu svojih radnika na gradilištu gdje je jednom završilo varivo iz samostanske javne kuhinje. Međutim, prehraniti sebe, a onda i one potrebite, kao i održavanje zgrada i prostora samostana čistima, nešto i košta. Tako će se svim aktivnostima franjevaca konventualaca na Svetom Duhu pridružiti i još jedna – pivarstvo.
– Ideja je u meni sazrijevala jako dugo. Znam za tradiciju pivarstva u drugim redovima, čitao sam o tome i shvatio da je sasvim u skladu i s pravilima našeg reda, a svugdje se obavlja iz poštenih pobuda, kako i dolikuje našoj karizmi – kaže fra Tomislav.
Ni franjevcima konventualcima, doznajemo, pivarska tradicija nije strana. Jedan od braće u njemačkom samostanu franjevaca konventualaca u Schwarzenbergu, fra Tobias Matheis, strastveni je pivar s majstorskim ispitom iz pivarstva koji održava mali pogon.
– Iako ga zbog njegove strasti tamošnji gvardijan svako toliko i opomene! Bila mi je velika želja da on dođe ovamo i pokrene sa mnom proizvodnju jer njegova su piva sjajna i čini mi se upravo takva kojima bi naši ljudi bili najzadovoljniji. Međutim, on je previše vezan za Njemačku i nije se mogao odlučiti, kaže gvardijan samostana na zagrebačkom Svetom Duhu.
– Želio sam isprva da podržimo ideju naših povratnika iz Kanade Dubravke i Miroslava Šamije i njihovih partnera Marka Blagovića i Filipa Peša koji su željeli pokrenuti proizvodnju piva. Predložio sam im da to eventualno napravimo zajedno, vjerovao sam da bi to bilo zanimljivo tržištu, zainteresiralo publiku. Obitelj Šamija je dala podršku, Marko Blagović je pomogao s receptom koji je trebalo isprobati. Odlučio sam uz blagoslov i odluku ostale braće da je najpoštenije takvo poslovanje izdvojiti iz samostana, osnovati tvrtku koja će moći pivo prodavati uz izdavanje fiskaliziranih računa i taj prihod na legalan način koristiti za svrhe pučke kuhinje i održavanja samostana. Najveća je želja, a to nam je u planu koji će se nadam se ostvariti i prije rokova, otvoriti pivovaru u krugu samostana, govori fra Tomislav Glavnik. Do tada pivo S.anto proizvodi se u pivovari Crafter’s u Leprovici kod Rugvice.
– S.anto zapravo znači sveti Anto, pa kada sam donio prvu etiketu, netko je od braće primijetio – nedostaje točka! I sada imamo lijepu etiketu koju je izradio naš bivši framaš i vrstan dizajner Tvrtko Zelić i originalno ime s dobrim, pitkim pivom za koje vjerujemo da će ga ljudi rado prihvatiti, a mi ćemo ga prodavati po korektnim cijenama i ispod onih tržišnih, govori nam fra Tomislav dok pivo za potrebe slikanja i kušanja donose braća fra Antun Radovanić, fra Franjo Čolakovac i fra Marius Andrei. Fra Andrei je franjevac konventualac iz Rumunjske, tamo također postoji provincija ovog reda u gradu Romanu.
– Vrhunski, vrhunski – komentirao je fra Marius fotografsku opremu našeg fotoreportera jer je i sam zaljubljenih u fotografiju. – S ovime se teško može pogriješiti, riječ je o jednom od najboljih fotoaparata – zaključio je konventualac koji će uskoro znanju o fotografiji pridružiti i znanje o pivu. Jer, blonde je stil piva koji se nerijetko pripravlja po samostanima, a eto, sad će njegovu inačicu ponuditi i zagrebački konventualci. Trapistički su samostani najpoznatiji po svojim tripelima i dubbelima, tradicijskim stilovima belgijskog pivarstva koje je prošle godine kao nematerijalnu svjetsku baštinu zaštitio i UNESCO. Ovaj je autor upravo prošle godine bio u posjeti samostanu norbertinaca Grimbergen u istoimenom mjestu u Belgiji. Riječ je o karizmatičnom mjestu iznimno duge i bogate povijesti koji je tri puta spaljen do temelja, no uzdigao se opet poput feniksa koji stremi s etikete piva koje danas pod imenom Grimbergen proizvodi Carlsberg. No, tamo smo došli jer smo doznali da norbertinci traže originalni recept u samostanskim arhivama kako bi ponovo pokrenuli proizvodnju u krugu samostana. Oprema je bila tamo kao i dva mlada majstora pivara, jer odluka je pala – norbertinci žele svoje pivo pa makar i ne pronašli originalni spis s receptom. Iako ne bismo imali ništa protiv da se nastavilo raditi ono što smo tamo probali, upravo je ovih dana stigla vijest kako je original recepta nađen! Riječ je više o metodama koje su stari norbertinci koristili za kuhanje piva, bili su ispred svojeg vremena jer su već tada, u srednjem vijeku, umjesto trava koristili danas uobičajeni hmelj. Novo je samostansko pivo norbertinaca prilagođeno modernim okusima, ali ima i 10,8 posto alkohola. Lager na čekanju
Protjerali ih Talijani
Hoćemo li doista za neko vrijeme vidjeti nešto slično i na zagrebačkom Svetom Duhu, možda i neko pivo koje će biti slično tradicionalnim belgijskim samostanskim i trapističkim pivima?
– Pratimo i što se događa u Hrvatskoj, veseli nas ono što se zove craft revolucija. Imamo sada izbor dobrih piva na koje je reagirala industrija koja je pojačala i svoju ponudu. Tako smo se odlučili probati sve što nam je bilo dostupno. I zaključili smo da su naši ljudi najskloniji pitkim pivima, poput njemačkih lagera primjerice. Brat Tobias nam iz Njemačke redovito pošalje bačvu svojega piva koje je doista nevjerojatno, izuzetno se lako pije, svaki gutljaj traži još jedan, teško da se nekome takvo pivo ne može dopasti. No, lagerska piva traže zahtjevnije uvjete, više vremena, pa će se takvo pivo pojaviti kada pivovara bude u samostanu. Sada ćemo ljudima ponuditi blonde čija je receptura takva da je pitkošću usporediv s kompleksnijim lagerom. I ne samo u Hrvatskoj, već i u Hercegovini jer tamošnji fratri poželjeli su da se S.anto prodaje u Mostaru u njihovom café baru Campanile, jer bi željeli biti zastupnici S.anta za Bosnu i Hercegovinu, da se i ondje može kušati fratarsko pivo. Oni koji su ga već probali odmah su kupili po karton-dva, nisu željeli čekati da otvorimo prodajni prostor – kaže fra Tomislav.
Sveti Duh stara je ulica koja u sebi, osim svetog imena, nosi i duh povijesti. Franjevci konventualci ili ‘crni’ fratri, kako ih se voli zvati zbog boje habita, ondje su došli 1921. godine nakon što ih je iz samostana u Cresu i Piranu protjerala nova talijanska vlast. Tadašnji zagrebački nadbiskup Antun Bauer dao je franjevcima konventualcima trošnu kapelu Svetoga Duha na upravljanje darujući im i zemljište da mogu podignuti samostan. Nije dolazilo u obzir prihvaćanje bogate novčane ponude lokalnog obrtnika, također zainteresiranog za zemljište u dijelu u kojem je tada bila tek crkvica i nešto obrađene površine, o čemu su franjevci dobili dojam tek s jedne male fotografije koju je fra Tomislav dao ovjekovječiti lokalnom umjetniku te ona sada ukrašava konobu u kojoj franjevci kušaju plodove svojeg rada – vino i, odnedavno, svoje pivo.
Oni koji znaju bližu povijest samostana na Svetom Duhu znaju i kako je tamo bila boksačka dvorana. S dolaskom još jedne nove vlasti franjevci su izgubili prostor kod ulaza u samostan, da bi ga onda dolaskom još jedne vlasti vratili i uredili dvoranu za različita predstavljanja i projekcije. Odmah iznad tog ulaza ponad kojega stoje imena samostana i dvorane nalazi se još jedan ulaz u kojem će se moći kupiti pivo S.anto. I to neće biti jedino pivo koje će se tamo, nakon uređenja skromnog prostora, moći kupiti.
– Za Božić ćemo ponuditi jedno tamno pivo. Savjetovali su me kako se u nas takva piva ne piju dovoljno no mislimo da je takvo pivo adekvatno za dane najveće svetkovine. Jer, nudi više bogatstva u okusima i mirisu. No, opet mora ostati pitko, zapravo skromno, ne smije se u njemu pretjerivati u ničemu. Imamo već i ime, zvat će se Jeronim. Nakon toga pokušali bismo i sa pšeničnim jer mislimo da je to pivo iako prisutno u nas ipak podcijenjeno, a osobina je da ga se može prilagoditi okusima našeg čovjeka, kaže gvardijan samostana Sveti Duh. Prvih dvije tisuće boca piva S.anto više nema, prodane su, odaziv je dobar, ima čak i lokala koji su zainteresirani da ga stave u svoju ponudu. Druga je šarža ambicioznija, trostruko veća od prve. Nastavi li se tako, pivovara u krugu samostana postat će nužnost.
– Mi zapravo projekt već imamo. Kako su članovi obitelji Nauković naši župljani, razgovarali smo s njima o takvoj mogućnosti. Malo smo se čak i bojali kako će reagirati jer smo u neku ruku sada i konkurencija toj poznatoj zagrebačkoj pivarskoj obitelji. No, njihovo je mišljenje da je to naprosto nemoguće već i zato što se radi o različitoj motivaciji a i na neki su način smatrali normalnim da nam pomognu. Tako su nam napravili projekt pogona koji je već na papiru. Znamo da su dugo radili na svojem novom pogonu koji su nedavno i otvorili pa se otvorila i još jedna mogućnost, a to je dogovor oo njihovu starom pogonu u Samoborskoj. Možda tako na kraju i bude. Za sada nas zadovoljava to što u našoj javnoj kuhinji potrebitima možemo ponuditi i svoje pivo kao i interes ne samo župljana da ga probaju i kupe.
– Na kraju krajeva, i država će nešto imati od svega, i samostan plaća porez na svoje pivo, zašto bismo mi bili izuzetak – kaže fra Tomislav.
Jedva čekam probati! Makar niti ime S.ante ne bi bilo promašeno. Al ajde, veselim se i tamnom u budućnosti