Ne treba puno da se shvati zašto je Vinistra za istarske vinare tako bitan događaj. Budimo realni, Hrvatska nije prevelika država i na svaki se događaj bilo gdje može otići i istog dana vratiti. No, na Vinistri se već nakon prvih nekoliko koraka osjeti zašto je taj događaj toliko važan bitan istarskim vinarima, čak važniji i od onih koje sami organiziraju u svojim vinarijama. Dvorana Žatika u Poreču objekt je u kakvom se rijetko održava neki drugi vinski festival, u istoj kategoriji bi bio jedino Hotel Esplanade u Zagrebu s Vinocomom. Kada prilazite dvorani vidite da je i sajam vinogradarske opreme, sufiks osnovnoj karakterizaciji vinskog festivala, sasvim opravdan. Ispred dvorane bilo je parkirano strojeva i traktora u vrijednosti, bez pretjerivanja, nekoliko milijuna eura. I tako je već 32 puta koliko se Vinistra održava. No, tek kada uđete, shvatite zašto se niti gostujući vinari, ove godine bile su to udruge Graševina Croatica i Bregovita Hrvatska, a prisutni su bili i vinari Udruženja Vino Dalmacije posvećeno autohtonim dalmatinskim sortama, nisu žalili što bolja mjesta dobivaju ipak istarski vinari.
Ovo je njihov događaj, vidi se to iz svakog kontakta, svakog štanda, gdje lokalni ugostitelji i ugledni gosti dobivaju maksimum pozornosti od svojih domaćina, vinara udruženih u Vinistru. Bilo je ove godine više od 130 izlagača, od toga više od stotinu istarskih vinara. Ostali su bili gosti iz drugih regija, ne samo vinari već i proizvođači iz drugih regija. Svi žele biti na Vinistri, nitko nije postavljao pitanje isplati li se doći, hoće li se prodati više. Nisu se to pitali niti sjajni Matela i Bedalov, dalmatinski majstori autohtonih sorti, s kojima smo počeli festival u visokom tonu. I taj ton nije bilo teško održavati jer na parteru dvorane Žatika gdje se odvija glavni dio festivala teško je bilo pronaći neko loše vino. Vidljivo je bilo koliko istarski vinari unaprijede svoj pristup kada su na domaćem terenu. Jedan je čovjek, usudili bismo se reći, 'ukrao show'. Ivan Damjanić, sjajni istarski vinar, donio je prototip – bezalkoholne malvazije. Da, Z.O. nema alkohola, odnosno imao je i verziju s osam posto. Znate kako to već ide, svi su se mrštili, ali su svi ove malvazije koje su filtriranjem ostale bez alkohola došli i probati. Trend je takav, Damjanić kao mudar vinar to poštuje, a tržište odlučuje, prvi korak je upravo ova Vinistra. Što se nas tiče, ipak bismo njegovu novu Duraniju ili Cattunarov Nono. No, svakako treba reći kako je Vinistra doista događaj koji održava iznimno visoku razinu na koju domaće tržište uglavnom doista nije naviklo.
Otvori KEKS Pay
