Koliko će automobil potrošiti goriva ne ovisi samo o motoru i njegovoj tvornički deklariranoj učinkovitosti. Na konačan račun na benzinskoj postaji snažno utječe i način vožnje, a posebno brzina kojom se automobil kreće na otvorenoj cesti. Portal Drive piše kako dosta toga ovisi o vozaču, odnosno, što vozač snažnije pritišće papučicu gasa, motor mora proizvesti više energije kako bi svladao otpor zraka. Taj otpor raste s brzinom, zbog čega nekoliko desetaka kilometara na sat razlike može osjetno promijeniti potrošnju.
Prema procjeni OECD-a, automobil koji se kreće stalnom brzinom od 90 kilometara na sat može trošiti oko 23 posto manje goriva nego pri 110 kilometara na sat. Europsko vijeće za sigurnost prometa navodi sličan primjer prema kojem je automobil pri 100 kilometara na sat približno 25 posto učinkovitiji nego pri 130 kilometara na sat. To, međutim, ne znači da postoji jedna univerzalna brzina pri kojoj svi automobili troše najmanje. Rezultat ovisi o motoru, mjenjaču, aerodinamici, masi, nagibu ceste i prometnim uvjetima. U pravilu je potrošnja na otvorenoj cesti povoljnija pri umjerenoj i ujednačenoj brzini nego pri brzoj vožnji praćenoj čestim ubrzavanjima i kočenjima.
Istraživanje novozelandske prometne agencije na šest stvarnih cestovnih ruta pokazalo je da je smanjenje najveće brzine sa 100 na 80 kilometara na sat na duljim putovanjima smanjilo potrošnju goriva za 14 do 15 posto. Vrijeme putovanja pritom se produljilo između devet i 13 posto. Vozači s ručnim mjenjačem potrošnju mogu smanjiti i pravodobnim prebacivanjem u viši stupanj prijenosa. TÜV Süd savjetuje promjenu stupnja pri približno 2000 do 2500 okretaja kod benzinskih te između 1500 i 2000 okretaja kod dizelskih motora. Motor pritom ne treba gušiti preniskim brojem okretaja, nego stupanj prijenosa prilagoditi njegovu radu i prometnoj situaciji.
Jednako je važno gledati dovoljno daleko ispred automobila. Kada je jasno da se približavate crvenom svjetlu, koloni ili kružnom toku, korisnije je ranije pustiti papučicu gasa i postupno usporavati nego nastaviti ubrzavati pa naglo kočiti. Takva vožnja smanjuje potrošnju, ali i trošenje kočnica. Na autocesti najveću uštedu može donijeti upravo umjerenija brzina. Razlika u trajanju putovanja često je manja nego što vozači očekuju, osobito kada se uračunaju gužve, radovi i zaustavljanja, dok se razlika u potrošnji može jasno vidjeti na putnom računalu. Utjecaj ima i ono što automobil prevozi. TÜV Süd kao okvirno pravilo navodi da dodatnih 100 kilograma tereta može povećati potrošnju za oko pola litre na 100 kilometara, premda će stvarna razlika ovisiti o automobilu, ruti i načinu vožnje. Zato nepotrebne teške predmete ne treba trajno držati u prtljažniku.
Još veći problem mogu biti krovne kutije i nosači za bicikle. Ne povećavaju samo masu nego i otpor zraka, pa ih je nakon putovanja najbolje ukloniti umjesto da mjesecima ostanu na krovu. Važno je redovito provjeravati i tlak u gumama. Tvrdnja da manjak od samo 0,2 bara povećava potrošnju za deset posto pretjerana je. TÜV Süd navodi podatak prema kojem tlak niži za 0,5 bara od preporučenoga može povećati potrošnju za oko dva posto u gradu i četiri posto na otvorenoj cesti. Gume treba napuhati prema vrijednostima koje je propisao proizvođač, osobito prije putovanja s punim automobilom.
Otvori KEKS Pay
