“Klaun” razreda, kažu, bio je Zdenko Kalin jer je volio raditi spačke na satu, a Brunu Sontaga zvali su “Oficir” jer je želio u vojsku. S njima je u školu išao i košarkaški reprezentativac Dragan Kovačić, a u to ju je doba pohađala samo jedna cura, kojoj, govore, nisu znali ime pa su je zvali “Miss strojarstva”.
Neka su to od sjećanja koja su među sobom dijelili maturanti strojarskoga smjera Savezne tehničke škole. Danas je to I. tehnička škola “Nikola Tesla”, a oni su se okupili da proslave obljetnicu mature. I to šezdesetu! Sastaju se svakih pet ili deset godina još od 1960., kada su školu završili, a iako se od posljednjeg susreta mnogo toga dogodilo pa je Sontag, primjerice, dobio čak četvero praunučadi, najdraže su im teme upravo one iz đačkih dana.
– Mi smo bili posljednja generacija koja je nakon završetka škole dobila diplomu, a ne svjedodžbu. I na samoj dodjeli čekali su nas autobusi Končara, TPK i drugih velikih tvrtki toga vremena da nas odvezu na poslove. Jer tada smo posao pronalazili još za vrijeme prakse – prepričava “oficir” Sontag, koji je kasnije ipak postao bojnik u Hrvatskoj vojsci. A otkrivaju nam ovi osamdesetogodišnji “maturanti” i još neke zanimljivosti iz zajedničkih dana, poput toga zašto su Kalina zvali “Lovac”.
– Bio sam vragolan, volio sam loviti cure. Ali na kraju sam se oženio svojom Milicom s Trešnjevke i imali smo 57 godina divnog braka. No morao sam se za nju boriti s drugim dečkom, također s Trešnjevke. Tako vam je to bilo u tim danima – prisjeća se Kalin.
Imali su, priznaju, buran društveni život, a na plesnjake koji su se organizirali u školama odlazili su svaki tjedan. Kako su u njihovu školu išli samo dečki, plesnjaci su bili jedino mjesto gdje su mogli upoznavati djevojke. Neki od njih, poput Branimira Gojmerca, tako su upoznali i supruge.
– Stala mi je na nogu. A svi misle da su momci bili ti koji su prvi prilazili djevojkama. Bilo je tu svašta – namiguje nam Gojmerac.
I dok je neke od njih vrijeme razdvojilo, ekipa koju čini četvero prijatelja, Antun Pavišić, Karlo Pečnik, Branimir Gojmerac i Zdenko Kalin, nastavila se sastajati i u desetljećima nakon mature. Barem jednom tjedno, kažu, četvorka se okuplja na Dolcu kako bi provela “inventuru” događaja u svojim životima.
– Odlazimo sa suprugama i jedni drugima na večere. Svakih nekoliko mjeseci kod nekog drugog. I u školi smo bili bliska ekipa pa smo se nastavili družiti iako nas je život rastavio na neko vrijeme jer su neki od nas dosta godina proveli u inozemstvu – objašnjava Kalin.
