Njihova generacija započela je školovanje neposredno nakon završetka II. svjetskog rata, a sada je došao i dan kada slave 60. obljetnicu mature. Otkako se okupljaju, svakih pet godina od 15. godišnjice, strojari i elektrotehničari građevinsko-arhitektonskog ili geodetskog smjera nalaze se ispred I. Tehničke škole Nikola Tesla, ulaze u jednu od učionica, sjedaju u klupe, a ovaj put, kada se okupilo njih dvadesetak, pjesmom su se prisjetili preminulih profesora i kolega.
– Upisali smo se u školu 1949., kada se u slobodnoj prodaji nisu mogle kupiti osnovne potrepštine, a kamoli knjige, pribor za pisanje, šestar, ravnalo... Nedostatak udžbenika nadomjestila je živa riječ profesora, a dragocjeni izvor znanja bile su bilježnice brzopišućih kolega – priča Stjepan Badanjak, koji zajedno s kolegom Franjom Vidakovićem sve vrijeme organizira okupljanja. Dvojica entuzijasta za ovaj su sastanak otisnula i godišnjak, u kojem su se prisjetili svih anegdota iz tadašnje Savezne srednje tehničke škole, zadužene za naobrazbu mladih ljudi koji će sudjelovati u elektrifikaciji tadašnje Jugoslavije, jedne od ključnih točaka za razvitak države. Status savezne škole imala je i zbog visokih kriterija.
– Upisalo nas se 180, a završilo je 86 maturanata. Po tome se vidi koliko su bili strogi – kazao je Vidaković.
