Nije im svejedno što odlaze tisuće kilometara od kuće kako bi se penjali po najpoznatijem planinskom lancu na svijetu, no to ih, kažu, samo dodatno "gura". Na put kreću za više od pola godine, ali dobar dio priprema već su obavili pa sad bez problema stignu i učiti za ispite. A pustolovina u koju će se upustiti osam studenata Medicinskoga fakulteta, naglašavaju, bit će i koristan doprinos profesiji za koju se obrazuju.
Volontiranje u klinikama
Riječ je o trotjednoj ekspediciji na Himalaju koju su organizirali članovi Studentske sekcije "MEF planinarenje", a cilj joj je ponajprije na licu mjesta saznati s kakvim se zdravstvenim problemima suočavaju planinari koji dulje vrijeme provode na velikim visinama. Od stručnjaka iz ekspedicijske medicine, kako se zove ta grana struke, žele naučiti i kako ih izliječiti, a budući da svi i planinari, ističu, poseban izazov bit će treking do baznog kampa Everest na 5364 metara nadmorske visine.
– Ideja je da spojimo medicinu i planinarenje, dvije stvari koje volimo. Već imamo nešto iskustva u kliničkom radu pa smo se odlučili javiti za volontiranje u njihovim klinikama i usto naučiti što više o visinskoj bolesti, koja pogađa i one koji su inače zdravi i mladi. Od našeg iskustva napisat ćemo znanstveni i istraživački rad – kaže Martin Bobek, osnivač i predsjednik sekcije te vođa ekspedicije. U projektu sudjeluju i kolege Jakov Kožić, Marta Krpan, David Beck, Filip Jakov Klisović, Matea Banić, Mila Kostić i Paula Bulić, studenti četvrte i pete godine, a koliko će ih na koncu i otputovati, kažu, ovisit će o konačnim dogovorima.
Ekipa će iz Zagreba krenuti 26. listopada te sletjeti u glavni grad Nepala, Kathmandu, a potom će se zrakoplovom zaputiti i prema mjestu Lukla, na 2800 metara nadmorske visine. Nakon toga slijedi planinarenje prema baznom kampu Everest, gdje će provesti nekoliko dana. Noćit će u selima uz trasu, gdje će im biti osigurani i obroci, a pokušat će, govore, upiti i što više lokalne kulture. Na ekspediciji će provesti 19 dana, što znači da će se u Zagreb vratiti 13. studenog.
– Na putu prema baznom kampu smješteno je više medicinskih postaja, a na svakoj ćemo biti po nekoliko sati. Najviše vremena provest ćemo u baznom kampu. Želimo vidjeti kako ti medicinski centri funkcioniraju i kako se u vrlo ekstremnim uvjetima liječe problemi prouzročeni visinskom bolesti. Najekstremniji su plućni i moždani edem, izuzetno hitna stanja koja zahtijevaju brzu medicinsku pomoć te mogu biti smrtonosna – pojašnjava Jakov Kožić. Dio ekipe okušat će se i u osvajanju Island Peaka, jednog od himalajskih vrhova. – Visok je 6165 metara, daleko viši od bilo kojeg vrha u Europi. Za to će nam trebati posebna oprema, uže, ekstra tople jakne, šatori i vreće za spavanje – objašnjava Bobek.
Kad se spomene Himalaja, mnogima najprije na pamet padaju brojne opasnosti, i premda su studenti toga svjesni, učinili su sve da put prođe što sigurnije. – Vrijeme se može promijeniti u svakom trenutku, temperature mogu ići od plus do minus 15, na Island Peaku i do minus 20, ali dobra oprema to rješava. Imamo stručnoga vodiča, a s nama će ići i šerpe, koji su trasu prošli desetke, ako ne i stotine puta. Najozbiljniji problem za nas je nadmorska visina, budući da svaka osoba na nju drukčije reagira. Što se tiče Island Peaka, postoji opasnost od pucanja ledenjaka, ali zato imamo uže koje će nas držati i druge sigurnosne mjere – napominje. S obzirom na to da su svi iskusni planinari, kondicije ne manjka, dodaje Marta Krpan, a preko ljeta planiraju nekoliko višednevnih ekspedicija u uvjetima koji bi mogli simulirati one himalajske.
Bit će to jedinstven izazov, slaže se ekipa, a uz podršku fakulteta, imaju i potporu Studentskog centra, koji im je odobrio financiranje projekta, te Gradske skupštine, koja je počasni pokrovitelj. Tu su i sponzori koji će im pomoći s opremom i drugim potrepštinama, a posebna potpora, naravno, dolazi od roditelja. Nisu bili baš oduševljeni kad su čuli za plan, priznaju nam studenti kroz smijeh, no nakon nekoliko razgovora shvatili su da je projekt važan te da će, prije svega, putovanje proći sigurno.
– Mama me je prvo gledala 30 sekundi pa kazala: "Sine moj dragi, zašto, pobogu?" Tata je pak rekao da se jednom živi i podržao me – prisjeća se Filip Jakov Klisović.
Motivirati i nove generacije
Novih ekspedicija nakon ove, kažu, neće biti jer im se približava i kraj studija, no nadaju se da će njihova avantura mlađe generacije motivirati na slične pothvate. – Htjeli bismo naglasiti da uz fakultet uvijek ima mjesta i za hobije, druge aktivnosti. A odluče li nastaviti našim koracima, uvijek mogu računati na podršku – zaključuje Bobek.
