Kad je završila Likovnu akademiju, danas doktorica znanosti Amila Smajović, bila je konceptualni umjetnik. I onda joj je 1995. godine profesor grafike ukazao da njene grafike podsjećaju na „šare“ s bosanskog ćilima.
Taj tradicionalni predmet koji predstavlja važnu kulturnu vrijednost kako Bošnjaka tako i ostalih naroda u Bosni i Hercegovini od tada ju je toliko zainteresirao da mu je posvetila cijelu svoju karijeru, intenzivno se njime bavi od tada do danas, a do kojih sve saznanja je došla sažela je u prvoj knjizi o bosanskom ćilimu koja je sinoć predstavljena u Zagrebu, u Kulturno-informativnom centru Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Ilici 44. „Duh bosanskog ćilima“, kako je nazvala knjigu, obuzeo je sve u prostoriji dok su pozorno slušali autoričino izlaganje koje je, kako kaže, tek jedan dio onog što se krije iza priče o ćilimima, pa je najavljen i nastavak.
„Razlika kod mog pristupa u odnosu na sve što se dosad pisalo o ćilimima je da sam proučavanju bosanskog ćilima pristupila kao likovna umjetnica“, kazala je Amila Smajović, dok je stručni osvrt na knjigu dala dr. sc. Katarina Bušić, muzejska savjetnica u Etnografskom muzeju u Zagrebu. U knjizi je A. Smajović napravila analizu bosanskog ćilima kao umjetničkog i komunikološkog djela, s obzirom na to da je doktorirala na komunikologiji i to upravo na temi ‘Komunikacijski simboli – studija slučaja bosanski ćilim', a dio doktorata ugradila je i u knjigu.
Na 416 stranica, kroz interdisciplinarni pristup autorica analizira simbole utkane u ćilime kao forme komunikacije, vizije svijeta i duhovnih poruka, a nastanak i razvoj bosanskog ćilima povezuje s tehnikama tkanja koje su na tlu Bosne i Hercegovine postojale još u doba neolita, povezujući geometrijske motive s ćilima s onima pronađenim na keramičkim artefaktima butmirske neolitske kulture.
Stručnjakinja za bosanske ćilime: Motive istovjetne onima na ćilimu pronašla sam i na keramici iz neolitaDrugi dio knjige posvećen je analizi kompozicija motiva – od najjednostavnijih tkanih proizvoda, poput ponjava, do složenih kompozicija ćilima – istražujući njihovo historijsko porijeklo i vizualnu strukturu.
Treći dio donosi likovnu analizu koja otkriva svijet univerzalne geometrije, s posebnim naglaskom na prisustvo zlatnog reza, kako u pojedinačnim motivima, tako i u njihovim međusobnim odnosima i kompozicijama.
U četvrtom poglavlju autorica traga za odgovorima na pitanje postojanja univerzalne, odnosno božanske geometrije. Razlaže razlike između tradicionalne i folklorne umjetnosti, te osvjetljava različite kulturne tradicije koje su oblikovale vizualne i komunikološke kodove bosanskog ćilima. Elemente bosanskog ćilima primijetila je i na drugim predmetima, ne samo tepisima, a na ovaj način daje svoj doprinos i očuvanju ćilima i ćilimarstva u vremenu kada tkanje gotovo da nestaje. „Mnogi koji mi poklanjaju svoje ćilime emotivno su vezani uz njih, to su predmeti koji se vežu uz naše obitelji, uvijek se obitelj okupljala oko ćilima i to je vrijednost koju trebamo čuvati“, kazala je pred prepunom dvoranom Amila Smajović i zaključila da je pokrenut postupak zaštite pri UNESCO-u i da se nada da će ćilim biti zaštićen od UNESCO-a dok se iz naše zemlje vrati u svoje Sarajevo.