Pješaci preskaču semafore, biciklisti vrludaju između vozila, skuteri bruje, a vozači, s rukom na trubi, pokušavaju sačuvati strpljenje. Tako je izgledalo današnje jutro na križanju Avenije Marina Držića i Ulice grada Vukovara. Standardnu gradsku kakofoniju, ipak, nadopunjuju zvuci lupanja čekića i brujanja bušilica. Jer su započeli radovi na ovome, jednom od najprometnijih križanja u Zagrebu kojim, inače, prolazi i 16. istočni meridijan. Zauzet je dio kolnika, a promet se preusmjerava na preostale trake. Zatvoreno je skretanje iz smjera Držićeve prema Vukovarskoj, što dodatno usporava jutarnji i popodnevni promet. A zbog radova i tramvajske linije 3 i 13 prometuju izmijenjenim trasama. Radnici, zaklonjeni zaštitnim kacigama i prslucima, uklanjaju dotrajali skretnički sklop S-152, izrađuju nivelacijske jastuke, postavljaju novi pričvrsni pribor te pripremaju betonsku podlogu i završni sloj asfalta. Unatoč svemu, promet se zasad odvija bez većih zastoja, ali gradske službe pozivaju građane na strpljenje i preporučuju korištenje navigacijskih aplikacija poput Google Mapsa i Wazea za pronalazak alternativnih ruta do završetka radova koji je predviđen za idući petak. Da je vrijeme za izvođenje radova odlično procijenjeno, smatra umirovljenik Ivanko Bratić, kojega smo zatekli kako hoda prema obližnjem dućanu s platnenom vrećicom u ruci.
– Od Oluje do Velike Gospe grad je praktički prazan. Nema studenata, pola Zagrepčana je na moru, djeca nisu u školama... Ako se već mora kopati, mislim da nisu mogli izabrati bolje vrijeme – zaključuje uz odobravanje. Dodaje i da zasad ne primjećuje veće gužve, barem ne ujutro, ali zna da popodne situacija zna biti "veselija". – Sad još ide, ali kad se svi vrate s posla, onda nastaje prava frka. A i vozači znaju postati nestrpljivi kad ne mogu skrenuti kako su navikli. Ali dobro, treba imati razumijevanja, jer sve to radimo za bolje sutra. Na svakom koraku nešto kopaju, asfaltiraju, vade, zakapaju... Ali neka, treba to metropoli. Godinama se ništa nije diralo, a sad barem vidimo da se pokrenulo. Samo da potraje i da bude kako treba – govori nam ovaj umirovljenik. No, neki Zagrepčani su ipak nezadovoljni dinamikom.
– Ovo su mogli napraviti zimi, a ne usred ljeta kad su gužve najveće. Sad su sve raskopali, a prolazim ovuda već treći put i ne vidim nikoga da stvarno radi. Tu i tamo netko stoji, ali sve djeluje usporeno, neorganizirano – kaže nam pak Dunja Višnić, koja već desetljećima živi tik u samo križanje. Prvi dan radova, dodaje, bio je osobito kaotičan. – Ljudi su bili potpuno živčani. Nisu znali kamo smiju voziti, stajalo se po raskrižju, trubilo, i nitko nije znao što se događa. Sve je to trebalo bolje iskomunicirati – smatra. Osobito joj smeta promjena tramvajskih linija. – Nije mi drago što su "trojku" i "trinaesticu" skrenuli. A otkad su počeli radovi, čini mi se da tramvaji rjeđe voze, dugo se čeka i kasne više nego inače. Prekjučer, dan kada su započeli sa sanacijom, na Trgu sam čekala tramvaj četrdeset minuta da dođem kući – domeće. Kaže da se uglavnom snalazi pješice, ali nije uvjerena da će sve biti gotovo u najavljenom roku.
– Govore da će završiti do 15. kolovoza, ali iskreno, ja u to ne vjerujem. Svake godine isto. Živi bili, pa vidjeli – zaključuje ova umirovljenica koju smo zaustavili na putu na sajam u Sesvetama. A da je prolazak kroz raskrižje Držićeve i Vukovarske postalo prava prometna lutrija, govori nam Lucija Radečić koja onuda prolazi svako jutro na putu prema poslu.
– Otkako su počeli radovi, sve je zakrčeno. Ljudi su nervozni, viču kroz prozore... – opisuje. Domeće i kako joj je jasno da se kolosijek mora sanirati, a kao korisnicu javnog prijevoza posebno ju je iznenadilo što su tramvaji linija 3 i 13 preusmjereni, a da o tome, tvrdi, nije bilo nikakve jasne obavijesti. – Došla sam na stajalište i samo gledala kako ništa ne dolazi. Nitko ništa ne kaže, ni plakata, ni najave. Čekaš nešto što neće doći, a gubiš vrijeme i živce – govori. Dodaje da kašnjenja nisu iznimka, već pravilo, pa i onda kada nema radova. – Nekad stojim po pola sata. Kad tramvaj konačno dođe, bus koji mi treba, već je prošao. I tako svaki dan. Moram krenuti satima ranije da bih stigla na vrijeme, a i tada nisam sigurna hoću li uspjeti – zaključuje.
odite na ribnjak pogledati. rok je 01.09.2025.....a neće biit gotovo do 11 mjeseca...provjerite dokle su došli...