Još jedan sparni ljetni dan tek je počinjao u metropoli dok smo autocestom jurili prema istoku, kao da se utrkujemo s nadolazećom vrućinom. Na ulazu u Resnik, naš su automobil presrela dvojica kršnih Neretljana.
-Slijedite nas- naložili su, a nama nije preostalo drugo no poslušati ih.
Gradski je pejzaž ubrzo su zamijenila polja na kojima su dozrijevali plodovi ljeta. Naš je automobil nastavio teturati uskim, poljskim putem pokraj nasipa sve dok, usred blatnjave nedođije, nismo ugledali lubenice. Bile su posvuda. Neke od njih, raspukle od vrućine, crvenjele su u draču. Druge su pak poput zelena zlata izvirale iz blatne resničke zemlje stvarajući za zagrebačko podneblje nestvaran prizor. One najveće i najljepše radnici su tovarili u kamion koji se u laganom ritmu drndao prema nama.
Još da nije bilo tuče...
-Nema boljeg power cardio treninga od ovog - namiguju dok u teretnjak vješto ubacuju plodove zemlje teške desetak kilograma.
Berba zagrebačke lubenice u punom je jeku, a čitav proces s brigom i ponosom na licu nadgleda naš domaćin Toni Grossi, jedan od Neretljana s početka priče. Njegova se obitelj iz Opuzena već više od četiri desetljeća bavi uzgojem ovog iznimno zdravog povrća bogatog likopenom, pigmentom koji zbog ljekovitosti zovu i eliksirom mladosti.
Istu tehnologiju uzgoja koja njihove opuzenske lubenice čini čudesno sočnima, Toni je odlučio primijeniti i na zagrebačkom tlu. Rezultat nesvakidašnjeg eksperimenta nova je sorta lubenice.
-Nazvali smo ju lubenica purgerica jer je slatka i prevrtljiva, baš kao vi Zagrepčanke - zeza nas Grossi dok šećemo kroz nasade. Najednom zastaje, uzima najljepšu purgericu, sječe ju nožem i nutka nas srčikom.
-Probaj koliko je slatka - nudi nam srce lubenice vrškom noža, a mi ga zadovoljno žvačemo. Purgerica je ukusna i sočna pa nas njen sok okrepljuje dok hodamo poljem po prijepodnevnoj žegi.
Grossi je u Zagreb došao prije 20 godina na studij. Danas je inženjer matematike i bavi se IT-em, a strast prema poljoprivredi dobio je u obiteljsko nasljeđe. Da se upusti u avanturu sadnje zagrebačke lubenice, kaže, inspirirao ga je susjed.
-Prije nekoliko godina zamolio me da mu iz Opuzena donesem pet sadnica. Uspjele su mu pa sam ih ove godine i ja uzgojio - opisuje Grossi usput koordinirajući berbu. Nesvakidašnji pothvat s lubenicom mu se isplatio.
-Za Prvi maj posadili smo oko 3.000 sadnica na 12.000 m2. Očekujem najmanje 60 tona. Da tuča nije otukla prvi plod, urod bi bio dvostruko veći - iznosi nam impozantne brojke. Berba je zbog kiša počela s tjedan dana zakašnjenja. Uz berbu, traje i otkup, a njegove će se purgerice moći kupiti u jednom velikom trgovačkom lancu.
S vremenom nije imao sreće. Zbog tuče, kaže, nije bilo branja prvih zametaka. Muke su mu zadavale niske temperature u lipnju i velika količina oborina u srpnju, no tvrdoglav je on.
-Poljoprivreda je lutrija, pogotovo kada se baviš eko uzgojem na otvorenom. Ova je godina po mnogočemu katastrofalna za poljoprivredu. Da je bilo više sunca, Purgerice bi bile veće, no zadovoljan sam - govori.
Samo ekološke tehnike
Lani je na zemlji koju je u Resniku povoljno dobio u najam sadio rajčice, a ove se godine odlučio na eksperiment s lubenicom koji mu se isplatio. Sadnjom na ovoj lokaciji dokinuo je trošak prijevoza iz Neretve. Njegov OPG Grossi ima ispostave u Zagrebu i Opuzenu te se nastoji specijalizirati za isključivo ekološki uzgoj voća i povrća. U procesu su dobivanja certifikata koji traje pet godina, a Toni budućnost domaće poljoprivrede vidi upravo u eko uzgoju.
-Premala smo zemlja za masovni uzgoj i time ne možemo konkurirati europskim velesilama. Eko uzgoj trend je u svijetu, a mi imamo potencijala na tržište plasirati visoko kvalitetne ekološke proizvode - govori Grossi i pokazuje nam korov koji raste posvuda oko njegovih purgerica. Ne prska ga herbicidima, a purgerice tretira isključivo sredstvima dozvoljenim u eko proizvodnji.
-Zbog prevelike vlage biljke ove godine obolijevaju od gljivičnih infekcija pa su nastradale i moje lubenice. Riješili smo to ekstraktom na bazi morskih algi kojima smo ih prihranjivali. Sadnicu lubenice cijepili smo na korijen od tikve kako bi bila otpornija, a prinosi još veći - objašnjava nam tehnike eko uzgoja.
Usprkos tome što nije imao sreće s vremenom, uspio je osigurati otkup svojih Purgerica. Njegovi kolege u dolini Neretve, nisu bili te sreće.
-Kada je hladno, nitko ju ne jede. U lubenici ljudi uživaju samo po vrućini. Otkupna cijena je bila niska jer, kada su bile za brati, nije bilo turista. Njihovim dolaskom u kolovozu, cijena se normalizirala - upućuje nas u situaciju na tržištu Grossi te nam otkriva jednostavan recept za uzgoj savršene lubenice.
-Treba joj vode, sunca i ljubavi - osmjehuje se 38-godišnji inženjer matematike koji je, baš kao i mnogi obožavatelji lubenice, čitav život u potrazi za onom savršenom. Mistična je to potraga, poput one za Svetim gralom i još je, priznaje, nije našao.
-Lubenice su kao žene. Dok ih ne upoznaš i ne otvoriš, ne znaš kakve su.
Odlicno !!!!!