Nije bilo uobičajenih priredbi ni zvona koje označava kraj sata. Umjesto toga, na Dan Osnovne škole Gustava Krkleca njome su odjekivali bubnjevi, miješali se jezici, crtalo se i razgovaralo. Djeca su učila kako izgleda svakodnevica u Iraku i naivno slikarstvo u Ukrajini te kako zvuče ritmovi zapadne Afrike, i to izravno od onih koji dolaze iz tih kultura.
Iza šarenog, ritmičnog i razgovorom ispunjenog dana stajala je "Alternativna nastava", projekt Centra mladih Ribnjak u sklopu kojeg migranti u zagrebačkim školama gostuju kao nastavnici, dijeleći znanje o svojim kulturama, osobne priče i kreativne prakse.
– Projekt je osmišljen kako bi otvorio prostor za dijalog – objasnila je Marija Šimoković Sikavica, voditeljica "Alternativne nastave". Centar mladih Ribnjak, dodala je, poziva svoje suradnike, ljude iz različitih krajeva svijeta, naše nove sugrađane koji u Hrvatskoj žive kraće ili duže, da se u susretima s učenicima u osnovnim i srednjim školama pridruže zajedničkom učenju i razmjeni iskustava. – Desetak nastavnika je uključeno i svaki od njih u jednom nastavnom satu učenicima približi svoju zemlju i uči ih nekim vještinama kao što su slikanje ili sviranje bubnjeva – napomenula je M. Šimoković Sikavica.
U jednoj su učionici djeca tako pažljivo bojila drvene daščice, dok im je Ljudmila Vološina govorila o Petrikivskom slikarstvu. – Rodom sam iz sela Petrikivka, koje je poznato po posebnom obliku naivnog slikarstva, koji je danas dio UNESCO-ove nematerijalne baštine. Dok crtamo, pričam im o selu, o našoj kulturi, o razlikama i sličnostima koje spajaju naša dva naroda. Često me iznenade time koliko ih zanima i koliko zapravo ne znaju o Ukrajini. Bude mi drago što to znanje mogu podijeliti – rekla je Ukrajinka koju je u Hrvatsku prije više od desetljeća dovela ljubav.
Danas radi kao tajnica u zagrebačkoj Ukrajinskoj zajednici, a slikanjem se počela baviti nakon što joj je suprug, kako kaže, s ponosom pokazivao ljepote Hrvatske. – Govorio mi je: "Imamo najljepše more, najljepše rijeke, najbolju vodu..." To me potaknulo da se zapitam što je to najljepše što Ukrajina ima. I tako sam se vratila tradiciji svog kraja, koju sada želim približiti drugima – objasnila je Ljudmila Vološina.
Samo nekoliko koraka dalje, školska je kuhinja postala improvizirani kulturni centar Iraka. Na početku sata nastavnik Nawar Ghanim Murad postavio je jednostavno pitanje: "Što znate o Iraku?" Djeca su odgovarala brzo, spremno, ponešto točno, ponešto ne, a onda se sat pretvorio u zajedničko otkrivanje. Lingvist koji u Hrvatskoj živi već 14 godina osnovnoškolce je poveo na putovanje kroz povijest i svakodnevicu zemlje iz koje dolazi.
– Želim im približiti bogatu kulturu, dugu povijest Mezopotamije, ali i obične stvari, što jedemo, kako slavimo, kako govorimo. Ispadne da imamo više sličnosti nego što bismo pomislili. Čak i neke riječi koje se u Hrvatskoj svakodnevno koriste vuku podrijetlo iz arapskog jezika – kazao je Nawar. Tako je, uz priče i razgovor, ono što je u početku bilo "strano", postalo blisko.
U školskoj je dvorani pak glavni jezik bio ritam. Krug bubnjeva, zajednički tempo, tišina pa crescendo, na radionici koju je držao Abdoulie Jobe učilo se slušati, pratiti, surađivati. Iako najmanje verbalna, ta je radionica možda i najjasnije prenijela poruku "Alternativne nastave": moguće je povezati se čak i bez riječi.
– Dosad smo Dan škole obilježavali klasično, ali ove smo godine odlučili napraviti iskorak. Već smo ranije surađivali s Centrom mladih Ribnjak pa nam je bilo logično to proširiti u sklopu školskog praznika. Djeca su oduševljena, a i učitelji su uživali gledajući ih kako sudjeluju otvoreno, zainteresirano i bez straha od pogreške – rekla je Marijana Maričić, ravnateljica OŠ Gustava Krkleca.
Centar mladih Ribnjak već godinama razvija međukulturne programe, a za cilj ima pokazati da su ljudi koji su često doživljavani samo putem svoje "drugačijosti" zapravo nositelji znanja, vještina i bogatih priča. – Želimo pokazati da migranti nisu samo "netko tko je došao". To su liječnici, lingvisti, glazbenici, umjetnici, ljudi sa životima, identitetima, vrijednostima koje mogu dijeliti. Ovakvi susreti pomažu učenicima da razbiju predrasude koje se često temelje na neznanju. Naš je cilj dekonstrukcija straha, upoznavanjem, razgovorom i zajedničkim iskustvom – objasnila je voditeljica projekta Marija Šimoković Sikavica.
U dvije školske godine, koliko se održava, dodala je, organizirano je više od 100 nastavnih sati u čak 75 škola. Projekt okuplja suradnike iz Iraka, Ukrajine, Turske, Nepala, Senegala, Gambije, Kameruna i Malavija, a sve se radionice održavaju na hrvatskom jeziku. Zahvaljujući ovom pristupu, "Alternativna nastava" nedavno je osvojila i prestižnu nagradu "SozialMarie 2025" u Beču, u konkurenciji više od 400 društveno angažiranih projekata iz srednje Europe.
Otvori KEKS Pay
..."To su liječnici, lingvisti, glazbenici, umjetnici, ljudi sa životima, identitetima, vrijednostima koje mogu dijeliti."...-Da, da, čitali smo o njima, uglavnom u rubrici -crna kronika. Nekad se je prvo testiralo na majmunima a danas odmah na ljudima.