Ljudi nisu ulagali u svoju imovinu. Oni koji su ulagali ostali su u redu, oni koji nisu ulagali nisu u redu, i to je činjenica – ponovio je nedavno svoju izjavu gradonačelnik Milan Bandić, no primjeri iz stvarnog života to poriču. Neki ljudi koji su nedavno obnovili svoje zgrade po programu koji je ponudio Grad u potresu su pretrpjeli goleme štete i sada su ostavljeni da se snalaze kako znaju i umiju. Takva je sudbina snašla i stanare zgrade na Trgu kralja Tomislava 9. Prije dvije godine ušli su u gradski program obnove te započeli sanaciju pročelja i krovišta. I dvije su godine slušali zvrndanje bušilica i čekića, a onda je, nekoliko dana prije Božića, posljednja skela skinuta i konačno su mogli nastaviti s normalnim životom. Njihova idila nije dugo trajala. Tri mjeseca poslije, iz sna ih je probudila zlokobna tutnjava.
Digli kredit pa opet u trošak
– Ležao sam u krevetu i najednom se sve počelo tresti. Kroz prozor sam ugledao dimnjak kako pada na moj auto – prisjeća se strojobravar Slavko Ljubić, kojemu je potres uništio netom kupljeno vozilo. No, bio je to tek početak njegovih problema. – Osigurao sam stan, no kada sam zatražio isplatu, rekli su mi da nigdje ne piše da je osiguran od potresa. Slično mi se dogodilo i s autom. Ne mogu dobiti čak ni besplatnu kartu za parkiranje, samo me šeću od institucije do institucije – očajan je Ljubić, koji nas je u društvu susjeda dočekao ispred svoje zgrade.
Na prvi pogled novoobnovljena zgrada doima se netaknutom iako je zaradila žutu naljepnicu. Sve izgledalo sasvim drukčije kada su nas odveli na krovište. Prašina je gore toliko gusta da se jedva može disati, a razmjeri štete vidljivi su posvuda. Pri sanaciji dimnjaci nisu pravilno učvršćeni pa su morali biti uklonjeni, a veći se dio krovišta urušio. Radnici tvrtke Ideal Cars, koje smo zatekli kako pokušavaju dovesti krovište i tavan u prvobitno stanje, odozgo su, kažu, iznijeli oko pet kamiona šute. Kako im nitko od institucija nije odgovorio na pozive upomoć, stanari su sami morali angažirati statičara te pronašli radnike, a cijela obnova otprije nekoliko mjeseci saniranog krovišta koštat će ih između pola i milijun kuna.
– Primopredaja zgrade bila je 17. ožujka, samo pet dana prije potresa. Zbog toga smo sada zakinuti za garantni rok od 60 mjeseci na koji imamo pravo jave li se bilo kakvi problemi tijekom vremena. Postoje čak i oštećenja na uličnom pročelju koja su nastala zbog potresa i koja moramo popraviti, vjerojatno o svojem trošku jer se o naknadi štete na pročeljima ne govori – ogorčena je predstavnica stanara Željka Vendler Čepelak. Ako ne saniraju štetu, dogodit će im se da pročelje propadne prije nego što uopće uspiju otplatiti kredit koji su podigli za njegovu obnovu.
– Financirao ju je Grad Zagreb iz spomeničke rente te mi stanari s 20 posto, a sve skupa koštalo je oko 3,75 milijuna kuna. I sve je odradila struka, zbog čega smo i ogorčeni jer su konzervatori, restauratori, građevinci nadgledali obnovu. Nakon toga dogodio se potres. Morali smo ukloniti 12 dimnjaka – objašnjava nam Dragica Vratarić, koja je već pri obnovi primijetila da se događaju čudne stvari.
– Novopostavljena drvenarija bila je puna smole jer drvo nije dovoljno odstajalo. Nekoliko dana poslije počela je pucati žbuka. Lim je drugi dan oksidirao kada je pala kiša. Da su građevinski radovi napravljeni adekvatno, do svega ovoga ne bi došlo – ističe umirovljena profesorica. I nije jedina koja je primijetila nepravilnosti.
– Tijekom radova mene i kćer usred noći probudilo je kapanje. Voda nam je curila u stan pa su izvođači u gluho doba noći došli rješavati problem. A glavni se izvođač nije javljao na telefon – kaže nam kućanica Ana Sabolić, koja sa suprugom i dvoje djece živi na gornjem katu zgrade. Dodaje da zbog urušenog krovišta curi i dalje pa susjedi dežuraju i stavljaju kante na kritična mjesta na tavanu kada kiši. Domovi naših sugovornica poplavljeni su jer je stan iznad njih prazan. Bivši vlasnik, kažu, također je dio problema jer renovaciju prostora nije radio po pravilima struke.
– Na drugoj etaži uklonjene su sve podne i stropne grede, što je oslabilo konstrukciju zgrade. Tri puta smo se žalili građevinskoj inspekciji i Ministarstvu graditeljstva, ali odgovor nismo dobili. Inspekcija nam je rekla da može u svom stanu raditi što hoće jer je njegovo vlasništvo, a mi možemo pokrenuti privatnu tužbu. Nisu ni izišli vidjeti o čemu se radi. Danas govore o tome da se takvi zahvati u zgradama građenima prije 100 godina nisu smjeli izvoditi – objašnjava predstavnica stanara, a njezin sin Lovro Čepelak dodaje da je zbog zahvata narušena statika te da je zgrada ostala bez adekvatne izolacije. – Da to nije učinio, šteta bi možda bila manja. On je prodao stan, a nama su ostali problemi – govori Čepelak.
Ni njemu pri sanaciji nije bilo ugodno. – Živim u prizemlju i, dok su bile skele, svatko nam je mogao ući u stan. Nije bilo osvijetljeno ni osigurano – objašnjava.
Živimo bez plina i tople vode
Od potresa stanari zgrade na Tomislavovu trgu u svojim domovima žive na vlastitu odgovornost. – Plin nam je isključen, nemamo toplu vodu već dva mjeseca, a sada nas ucjenjuju i novim bojlerima – opisuje nam Dragica Vratarić kako na svojoj koži svakodnevno doživljava “čari” Zagreba kakav je bio nekad. Zbog kritične situacije u nedjelju su održali sastanak suvlasnika na kojemu je sudjelovao i izvođač radova.
Dogovoreno je da na prijedlog upravitelja zgrade, Gradskog stambeno-komunalnog gospodarstva, pozovu statičara kojeg su oni predložili. Jer nakon potresa nitko im se nije javio. Komisija za ispitivanje štete nikada nije došla, a samo na raščišćavanje dosad su potrošili oko 60.000 kuna.
– Prepušteni smo sebi. Nadležni pričaju priče, a nama je toga dosta. Željeli bismo da počnu raditi i da djelima pokažu da nam pomažu – poručuje Željka Vendler Čepelak. Od Grada su, pak, dosad dobili samo građevinski materijal. – Dali su nam sedam paleta cigli, dvije i pol palete crijepa, 12 letvi i 25 vreća cementa. Bolje i to nego ništa jer, koliko čujem, materijala koji se dijelio građanima na igralištu gimnazije u Križanićevoj više nema – navodi Ana Sabolić koju, kao i ostale susjede, zabrinjava dolazak zime koju će, ako se stvari ne promijene, dočekati bez grijanja, tople vode i izolacije.
"Gradski program", sve je rečeno.