Prebacivanje iz šupljeg u prazno. Ili iz lijevog u desni džep. Pa čak i bacanje prašine u oči. Tako neki ekonomski stručnjaci komentiraju poteze ušteda gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Smanjivanje plaća i naknada, voznog parka, spajanje gradskih ureda – i on sam svjestan je da spram 13 milijardi kuna gradskog proračuna dosadašnji rezovi nisu znatni. No nemaju velik manevarski prostor, kako je i gradonačelnik nedavno rekao, a i u tome malom prostoru trude se on i njegovi zamjenici Danijela Dolenec i Luka Korlaet da što više uštede.
VIDEO Boje li se Zagrepčani poskupljenja?
Nema tu ni 100 milijuna
No, hoće li na kraju ipak morati dizati cijene komunalnih usluga? Pita li se Tomaševića, on i njegova ekipa daju sve od sebe da do toga ne dođe. To je rečenica koju izgovara otkako je preuzeo funkciju čelnika grada, no ne može se ne primijetiti da nikad nije izričito rekao da do poskupljenja neće doći. Odlučili smo stoga pitati ekonomske stručnjake, uključujući one koji su upoznati s financijama gradske uprave, smatraju li da će takva rezanja biti dovoljna da do poskupljenja ne dođe. Hoće li ili neće poskupjeti karta ZET-a, cijena vode ili odvoza otpada, kaže nekadašnji pročelnik Ureda za financije Slavko Kojić, bilo bi neozbiljno tvrditi jer nema uvida, dodaje, u njihovu projekciju.
– U kojem pravcu razmišljaju, više će se znati kad predlože rebalans proračuna. A cijene mogu povećati kad god požele. Moguće je i da poskupljenje stave u rebalans kako bi imali “back-up” od Skupštine, odnosno predstavničkog tijela – kaže Kojić i dodaje da mogu, s “alatima” koje imaju u rukama, referirajući se na apsolutnu većinu u gradskom parlamentu, raditi “što god hoće”.
– I taj kredit od 400 milijuna kuna, koji je dizao da bi platio kratkoročne obveze Grada, neće biti dovoljan da se sve pokrije, moguće je i da će do kraja godine dizati kredit u tolikom iznosu još jednom ili dva puta – kaže Kojić. A novac kojim se zadužio, dodaje, opet će morati vratiti.
Da će izmjene i dopune proračuna, odnosno rebalans, biti prvi pokazatelj većih ušteda, a potom i prijedlog proračuna za 2023. godinu, smatra i ekonomist Ljubo Jurčić.
– Kad se skupe svi potezi koje je dosad napravio, tu neće biti ušteda ni 100 milijuna kuna. Pritom, dok vuče poteze, mora slijediti zakonske i ugovorne obveze Grada. Nema tu neke matematičke računice po kojoj bi se moglo zaključiti hoće li doći do povećanja cijena. Odluka jednostavno nije matematička, već isključivo politička – kaže Jurčić. Dio troška Grada, dodaje, oduvijek su fakturirali stanovnici, a do svakog je čelnika lokalne ili regionalne samouprave ili države u kojoj mjeri će građani sudjelovati u troškovima.
Da je poskupljenje komunalnih usluga sasvim sigurno politička odluka, smatra i ekonomski analitičar Andrej Grubišić jer decidirani odgovor na pitanje jesu li Tomaševićeve uštede dovoljne da do poskupljenja ne dođe, ističe, teško je dati.
Silne subvencije usluga
– Ne može se paušalno donositi takva vrsta zaključaka, bez brojki i analize, no dizanje cijena usluga jest jedan od načina da se poboljša financijska situacija Grada, samo je pitanje hoće li gradska uprava imati snage za to. Mislim da bi usluge trebale poskupjeti tako da korisnici usluga budu nositelji stvarne efektivne cijene usluge, a ne oni koji ne koriste tu uslugu. Primjerice, iz financijske strukture ZET-a jasno se vidi da ta tvrtka ne “živi” od prodaje karata, već uz pomoć potpora Grada. Drugim riječima, tramvaj plaćaju oni koji se njime ne voze – kaže Grubišić. Kroz sve te silne subvencije, dodaje, većina nema osjećaj koliki je stvarni trošak usluge jer se rupe pokrivaju iz drugih kanala, a onima koji koriste uslugu nije jasno rečeno koliko ona zapravo košta. Ako Grad s proračunskim korisnicima ima potrošnju od nešto više od deset milijardi kuna, smatra Grubišić, deset posto od toga podložno je ozbiljnim preispitivanjima. Riječ je, dakle, o iznosu od milijardu kuna.
Osim podizanja cijena, stvar se može poboljšati, kaže Grubišić, i prodajom neoperativne imovine, dodatnim zaduživanjima, refinanciranjem postojećih obaveza... On osobno skloniji je otpuštanju zaposlenika, a ne smanjivanju plaća i ukidanju radnih mjesta, poput onih pročelničkih jer sve to, smatra, neće rezultirati stvarnim uštedama.
– Otpuštanjem bi se došlo do jako velikih ušteda, ali za to treba imati političke hrabrosti – zaključuje ekonomski analitičar.
Vse morem razumiti, ali da se glavni grad vsih nas Hrvatov ne more očistiti od smetja i da se fasade ne moreju zašćititi od manijakov grafiterov ... e to jednostavno ne morem.