Tisuće pčela koje su nedavno "okupirale" stup na Trgu bana Jelačića i zaokupile pažnju prolaznika sada veselo zuje u dvorištu pčelara Damira Vukovića u Hrvatskom Leskovcu. Bila je to jedna od brojnih intervencija koje obavlja kao dežurni pčelar Hrvatske pčelarske službe, a posao radi volonterski, bez ikakve naknade.
Intervencije svakodnevne
– Član sam Hrvatske udruge pčelara "Pčelinjak" koja gotovo svake godine ima ugovor s Gradom Zagrebom za intervencije u uklanjanju i zbrinjavanju odlutalih rojeva pčela. Kad netko primijeti roj, nazove dežurne službe na 112, a oni kontaktiraju jednog od naših koordinatora. Oni, pak, ovisno o lokaciji, nazovu nas članove udruge i šalju nas na teren. Kad stignemo na lokaciju, pčele uklonimo i zbrinemo na sigurnu lokaciju. To mi nije pravi posao, inače radim kao nastavnik u strukovnoj školi. Zbrinjavanje pčela smatram dragim hobijem – objašnjava Vuković kako funkcionira njegov volonterski posao. Posjetili smo ga u njegovu domu u Hrvatskom Leskovcu, gdje su pčele s Jelačić-placa trenutačno na čuvanju. Ispričao nam je, tom prilikom, detalje intervencije.
– Ne znamo odakle su došle. Matica u pčelinjoj zajednici u kojoj je odrasla obično dobije poriv da stvori vlastiti roj pa ode, a pridruži joj se otprilike pola drugih pčela iz te zajednice. I tako one lete okolo, traže prigodnu lokaciju za svoj novi dom. Očito su ga našle na Trgu bana Jelačića. Dobio sam poziv da ih uklonim, a za to koristim posebni usisavač. Nakon što sam ih prikupio, odnio sam ih kod sebe doma. Ovdje ću idućih nekoliko tjedana paziti na njih, provjeravati jesu li zdrave i, ako sve bude u redu, odnijeti u svoj pčelinjak izvan grada. Takav je protokol među nama pčelarima koji idemo na intervencije.
FOTO Pogledajte kako je netko ostavio auto u Zagrebu: 'Ne mogu vjerovat da takvih ima među nama'
Pčelice s trga su trenutačno super, zdrave su. Svaki dan ih dohranjujem i pazim na njih jer postoje bolesti koje mogu pogoditi cijelu zajednicu pa je važno reagirati na vrijeme – pojašnjava. Intervencije poput onih s Jelačić-placa, dodaje, ima gotovo svakodnevno, a posla ovih dana ima napretek, budući da je upravo u tijeku vrhunac "sezone" odbjeglih rojeva pčela. Dežurstvo počinje sredinom travnja, a traje negdje do srpnja ili kolovoza, ovisno o godini, a za to vrijeme Vuković telefon uvijek ima uz sebe. Tih dana, kaže, nikad ne zna hoće li nakon nastave morati juriti na intervenciju ili ne.
– Naravno, možemo reći da ne stignemo ili ne možemo ako imamo neke obveze. Na intervenciju idem u prosjeku svaka dva dana, mada se dogodi i situacija od nekidan, kad sam u jednom danu imao tri – kaže naš sugovornik. Pčele je do sada skupljao s krošnji stabala, rasvjetnih stupova, nadstrešnica obiteljskih kuća, pa čak i dimnjaka, a bilo je situacija i kad ih je morao ukloniti s pročelja stambenih ili javnih zgrada.
– Vole se zavući negdje gdje se osjećaju sigurno i mogu formirati novi dom. U slučaju da su na visokoj poziciji, imamo vozilo s ljestvama i košarom, možemo se popeti do desetak, 12 metara u vis. Ako je riječ o trećem, četvrtom katu ili više, pozovemo u pomoć vatrogasce pa se poslužimo njihovim ljestvama – objašnjava. A što ako se pčele zavuku na teško dostupna mjesta, recimo, između balkona ili pukotina na 10. katu Super Andrije u Sigetu, pitamo ga.
– Pčele nisu agresivne, ako ih ne dirate, one vas uopće neće doživljavati. U takvim slučajevima, najbolje je jednostavno pustiti pčele na miru i savjetovati ljude da ih ne diraju. No, ako u neposrednoj blizini živi netko tko je, primjerice, jako alergičan, onda će se morati uništiti taj roj posebnim sredstvima. To su ipak jako rijetke situacije – ističe. Naglašava i da se njegova udruga bavi isključivo zbrinjavanjem odbjeglih rojeva pčela. U slučaju osa ili njihovih "opasnijih" rođaka stršljenova, uklanjanje obavljaju druge službe.
Upisao se u školu
– Protokol je isti. Ako ih stanovnici uoče, neka nazovu službu 112, a oni će poziv proslijediti koordinatorima ekipa koje se time bave – napominje. Vuković svoj hobi, kaže, jako voli, a s njim se počeo baviti prije nekoliko godina. Kako mu se bliži mirovina, pojašnjava, htio je pronaći aktivni hobi s kojim bi se mogao baviti u nadolazećim godinama, a "lampica" mu se upalila kad je na radiju čuo reklamu za pčelarsku školu.
– Rekao sam ženi da ću ući u pčelarstvo i upisao se u školu. Ovim putem veliku zahvalu bi dao profesoru Nikoli Keziću koji me naučio svemu što znam. Nakon edukacije priključio sam se udruzi pčelara i počeo ići na intervencije. Nije mi problem što radim to bez naknade, meni je nagrada gledati pčelice kako lete po dvorištu nakon što ih spasim. Volim pčelarstvo, drago mi je da ima ljudi koji se time bave. Žao mi je jedino što urbano pčelarstvo, odnosno držanje pčela na krovovima stambenih zgrada, trenutačno nije dozvoljeno. Mnogi gradovi Europe to imaju i mislim da i Zagreb može ići u tom smjeru – kaže naš sugovornik.
Otvori KEKS Pay
