Gužva, panika i buka među tisućama ljudi u beogradskoj Ulici kralja Milana 15. ožujka prošle godine još nisu dobile jasan institucionalni epilog. Unatoč velikom broju svjedočanstava i brojnim tvrdnjama o mogućoj uporabi zvučnog oružja, zasad nema nijedne osobe osumnjičene za navodnu uporabu takvog sredstva protiv građana. Istodobno, Više javno tužiteljstvo u Beogradu posljednjih dana sve glasnije tvrdi da je takozvana afera “zvučni top” dio šire konstrukcije i zavjere čiji je cilj bio rušenje ustavnog poretka. Iako istraga o samom događaju još nije zaključena, već su počela prisilna dovođenja građana na informativne razgovore.
Prvi je na meti bio vojni analitičar Aleksandar Radić. Njegov je stan pretražen u ponedjeljak, 22. lipnja, a istodobno je priveden i glavni urednik agencije Beta Vojkan Kostić, jer se, prema tvrdnjama MUP-a, kod njega nalazio Radićev telefon. Radić je, podsjetimo, već iste večeri 15. ožujka 2025. na televiziji iznio tvrdnju da je tijekom prosvjeda korišten zvučni top. Dan poslije na razgovor je odveden i Dejan Petar Zlatanović, vlasnik i urednik portala Srbin info. On je toga dana, oko dva sata nakon incidenta, na društvenoj mreži X, nekadašnjem Twitteru, napisao da „Vučić udari zvučnim topom na studente i narod da razbije okupljanje”.
Prema pisanju tabloida bliskih vlastima, policija traži i aktivista Bojana Simišića iz Eko straže, kao i „mnogi drugi”. Pravnik Vladica Ilić iz Beogradskog centra za ljudska prava smatra da je činjenica da se tužiteljstvo sada bavi tim osobama pravni apsurd, neovisno o tome je li 15. ožujka doista korišteno zvučno oružje ili se dogodilo nešto drugo. „Da bi nečija tvrdnja o upotrebi zvučnog topa bila kazneno-pravno relevantna, morala bi kod te osobe postojati svijest da govori neistinu i namjera da ugrozi ustavni poredak. Bez tih elemenata – eventualna greška je mišljenje i nije pravno relevantna”, kaže Ilić za DW.
Dodatno je neobično, ističe Ilić, to što je tužiteljstvo prošle godine pokrenulo predistražni postupak i saslušalo stotine ljudi kako bi utvrdilo što se točno dogodilo 15. ožujka. Taj postupak nikada nije završen. Zato se, kaže, postavlja pitanje kako Više javno tužiteljstvo sada može nastupati kao da je već nedvojbeno utvrđeno da zvučnog topa nije bilo. Tema se ponovno vratila u središte javnosti nakon što je VJT objavio da je tijekom pretrage Filozofskog fakulteta, provedene nakon smrti studentice koja je u ožujku ove godine pala s petog kata, pronađen “dokument” u kojem plenumi beogradskih fakulteta spominju zvučni top.
Taj je papir prikazan i u “specijalnoj emisiji” Radio-televizije Srbije, u kojoj su događaji od 15. ožujka, tijekom jednog od najvećih prosvjeda u novijoj povijesti zemlje, rekonstruirani na način koji odgovara verziji tužiteljstva i predstavnika vlasti. U dokumentu datiranom 22. siječnja 2025. studentska Krovna organizacija za sigurnost navodi mogućnost da policija protiv građana upotrijebi zvučni top. U tekstu se pritom napominje da je srpska policija takve uređaje nabavila, da su korišteni u Kini te da bi njihova uporaba izazvala „masivno negodovanje” iz Bruxellesa. Dio koji se odnosi na zvučno oružje zauzima tek pet do šest redaka u dokumentu od deset pisanih stranica.
Studenti u blokadi poručili su da je riječ o materijalu pripremljenom uoči 24-satne blokade Autokomande u Beogradu krajem siječnja prošle godine. „U tom kontekstu, spominjani su i zvučni topovi, vodeni topovi, suzavac i druga sredstva prisile, kao potencijalni rizici.” Za Više javno tužiteljstvo, međutim, taj je dokument navodni dokaz da je uporaba zvučnog topa bila unaprijed simulirana. Najavljena su procesuiranja svih koji su, prema toj verziji, usmjeravali kretanje okupljenih, širili “laž” u medijima ili organizirali masovne zdravstvene preglede nakon incidenta.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić posljednjih dana svakodnevno ponavlja istu tvrdnju. „Zvučnog topa u upotrebi nije bilo i svi oni koji o tome govore znaju da ga nije bilo, ali baš oni žele uvjeriti narod da je bilo”, poručuje, predstavljajući cijeli slučaj kao napad na sebe i svoju obitelj. Vučić je ponovno pozvao „sve strane službe” da dođu u Srbiju i provedu istragu. Dosad se na taj poziv odazvala samo ruska služba FSB, za koju Vučić tvrdi da je utvrdila kako zvučnog topa nije bilo. Kao dokaz je naveo i eksperimente provedene na psima.
Na ulicama Beograda 15. ožujka bilo je, prema procjenama, više od 300.000 ljudi. Nešto nakon 19 sati, tijekom šutnje za žrtve pada nadstrešnice, okupljeni u Ulici kralja Milana u nekoliko su se sekundi razbježali s kolnika. U stampedu je ozlijeđen veći broj ljudi, a mnogi su kasnije govorili o snažnom zvuku, naletu vjetra, osjećaju jeze i panike. Istodobno je tjednik Vreme pisao da su prema građanima iz Pionirskog parka i s jednog gradilišta u Ulici kralja Milana bacani topovski udari. Ni zbog toga nitko nikada nije priveden.
Iako nitko nije snimio niti tvrdio da je vidio zvučni top u uporabi, a brojni međunarodni stručnjaci iznijeli su različita tumačenja događaja, Vladica Ilić smatra da je potpuno isključena mogućnost da je sve bilo inscenirano. „Jer je nemoguće onako to izvršiti – da tisuće ljudi koji se ne poznaju sve sinkrono urade kao da su jato dronova. Isto tako, ponašanje institucija do danas najbolje pokazuje gdje je potencijalna odgovornost – je li na građanima i studentima ili na nekome tko je poznat vlasti i u sporazumu s njom”, kaže Ilić, aludirajući na činjenicu da prošle godine nitko nije priveden.
Nevladine organizacije, među kojima je i Beogradski centar za ljudska prava, tvrde da su prikupile oko četiri tisuće svjedočanstava osoba koje su se nalazile na mjestu događaja. U tim su iskazima, navode, zabilježene i posljedice incidenta. „Ljudi nisu dužni znati je li bili na meti nekog zvučnog topa, pogotovo ne kojeg modela, ali su tisuće ljudi prijavile udar koji im je zvučao kao brujanje motora ili let aviona. Bilo je ozljeda zbog gužve, ali i somatske prirode, oštećenja sluha, psiholoških posljedica. Imamo čovjeka kojem je stao pacemaker”, podsjeća Ilić.
Oštro su reagirali i studenti i oporba, osobito na poteze Višeg javnog tužiteljstva koje vodi tužitelj Nenad Stefanović, kojega kritičari smatraju lojalnim vlasti Aleksandra Vučića. U javnosti se sada nagađa koliko će daleko vlast ići te tko bi mogao biti sljedeći priveden na “informativni razgovor”, a možda i optužen. Među prvima koji su nakon događaja u Ulici kralja Milana optužili vlast za uporabu zvučnog oružja bio je Zdravko Ponoš, predsjednik stranke Srce i bivši načelnik Glavnog stožera.
„Teško je reći hoće li mene ili nekog drugog privesti”, kaže Ponoš, „jer bi se čovjek morao kretati u granicama njihove moralnosti da bi to procijenio. Ali sve je moguće u ovako skrivljenom sistemu gdje se političkim protivnicima otvaraju lubanje, a policiji predsjednika zamjera što je tog 15. ožujka navodno 'otkazala poslušnost'. A što to znači – nisu htjeli tući narod? Pa su zato bile spremne falange batina?”
Ponoš podsjeća da su predstavnici vlasti danima tvrdili kako policija nema zvučni top u svojem arsenalu. Potom su, kaže, priznali da ga imaju, ali da nije raspakiran, da bi se na kraju jedan takav uređaj pojavio na snimci policijskog džipa na dan prosvjeda. Prema njegovu tumačenju, riječ je o političkoj operaciji kojom vlast pokušava prikriti vlastite probleme. „Njihov slogan sada nije da Vučić pobjeđuje, nego da 'Srbija pobjeđuje'. Da bi oni kao branili Srbiju, onda svi ostali moraju biti teroristi. Budući da sa studentima nisu uspjeli izići na kraj, a bogami ni s opozicijom, sve nas žele brendirati kao rušitelje ustavnog poretka”, kaže Ponoš za DW.
Odvjetnik Marko Pantić, koji nije uključen u ovaj predmet, ali je ranije branio ljude optužene za navodno rušenje ustavnog poretka, smatra da Više javno tužiteljstvo institut “osnovane sumnje” rasteže do krajnjih granica. Kada se politika umiješa u pravo, dodaje, granice gotovo nestaju. „Moja pretpostavka je da je u pitanju generalna prevencija – da se budućim demonstrantima stavi do znanja da ne idu nigdje, jer eto što im se može dogoditi”, kaže on, podsjećajući da su do sada ljudi optuživani za rušenje ustavnog poretka, jer su možda bacili jedan kamen na upravnu zgradu ili na nekom prisluškivanom sastanku fantazirali o rušenju vlasti. „Koliko znam, osuđeni su jedino oni koji su pristali na sporazum s tužiteljstvom, često zbog maltretiranja i straha. Tko god je ostao boriti se, ili su prijave odbijene ili je stvar pala na sudu”, dodaje Pantić za DW.
Vladica Ilić uvjeren je da ni ovaj postupak ne može rezultirati nečim ozbiljnijim, osobito zato što se studentima pripisuje nešto što se iz dokumenta plenuma ne može iščitati. „Sad se pravi terminološka igra – tko god kaže 'zvučni top', njega se treba goniti”, priča Ilić. „Studenti jesu spomenuli tu vrstu uređaja, ali kontekst čak ni posredno ne govori da studenti imaju namjeru da uređaj upotrijebe ili da simuliraju takvu upotrebu. Dakle, nema ni najnižeg posrednog temelja za sumnju.”
Beogradski centar za ljudska prava i druge organizacije civilnog društva u zajedničkom su priopćenju podsjetili vlast da je visoki povjerenik UN-a za ljudska prava Volker Türk ranije ponudio slanje misije za utvrđivanje činjenica o cijelom događaju. Nevladine organizacije sada poručuju da bi možda upravo to bio korak koji bi konačno mogao razjasniti što se dogodilo 15. ožujka u središtu Beograda.
Prema Krivičnom zakonu Srbije a verujem i Hrvatske, Izazivanje panike i nereda (Član 343 KZ RS) ili Priprema dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti Srbije (Član 320 KZ RS) . . . itd. su krivična dela. Svi koji su tvrdilii da je upotrebljen zvučni top a da pri tome nisu priložili objektivne materijalne dokaze, učnili su krivično delo, koje sam ranije spomenuo. Pošto dokaza nema, mnogi će biti pricesuirani jer Tužilaštvo ima dokaza da je sve to unapred planirano, a više o tome možete se informisati iz srbijanskih medija. I tu je kraj priče.