Asfalt je bio vlažan od jutrošnjeg pljuska, ali je sjalo sunce i sve naokolo je mirisalo, kao što ljeti u ovom gradu zamiriše nakon kiše. Vidiš, eto ti i rime, pomislila je, rastjerujući nelagodu: zamiriše nakon kiše."
Ona je učiteljica, kazuje nam naslov priče iz koje sam prepisao prethodne rečenice. Grad je Sarajevo, vrijeme je prvo ratno ljeto u njemu. Čitatelju brzo postane jasno da dvojica što je sprovode Učiteljicu vode nekamo da je ubiju, iako to pisac nigdje neće reći tako prosto i grubo. "Ispred je išao crni, visoki. Njega je znala. Prije rata je stajao tamo ispred samoposluge kod Svetog Ante, pušio i pio pivo iz flaše. Ponekad bi ljudima utovarivao ćumur u podrume. Danguba, ali dobroćudna. Znao je pozdraviti.