Mnoge koji poštuju lik i djelo prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana povrijedilo je što je u četvrtak navečer netko jajima naružio njegov lani otkriveni spomenik u Zagrebu. Ne moramo ga svi u tolikoj mjeri cijeniti, ali trebali bismo se složiti da postoje i primjereniji načini za izražavanje političkog stava od vandalskog čina.
U protivnom, nošeni principom jednakosti i radikaliziranjem drukčijeg pristupa došli bismo do zaključka da se politički možemo izraziti i dizanjem spomenika u zrak eksplozivom, bila riječ o Tuđmanovu, Domovinskom ili partizanskom spomeniku. S druge strane država treba voditi računa smije li i u kojoj mjeri svoje resurse koristiti za zaštitu bilo čijeg lika i djela, pa i prvog hrvatskog predsjednika. Neopravdan ili pretjeran angažman države i u režimskim državnim sustavima nije ušutkao one koji su držali da je njihovo pravo i temeljna sloboda da izražavaju svoje, bez obzira kako negativno bilo, mišljenje i o najvećim sinovima nacije. Represija je samo budila još veći revolt. Prema svemu sudeći tom obrascu svjedočimo i u slučaju Tuđmanova spomenika.
Koliko će policija biti revna
Policija je izvijestila da su njihovi službenici uočili razbijena jaja na spomeniku i da provode istragu. Nadajmo se da će biti jednako revna kao i u bilo kojem drugom slučaju naruženja spomenika ili fasada jajima, sprejem, nacističkim simbolima... Vandalski čin dogodio se dan nakon što je izrečena nepravomoćna prekršajna uvjetna osuda od 15 dana zatvora aktivistu Zoranu Ercegu zbog narušavanja javnog reda i mira na otvorenju spomenika Tuđmanu lani 10. prosinca. K tomu, Ercegu je zabranjeno da se godinu dana približava spomeniku.
Kad tomu dodamo da je Filip Drača nedavno bio čak pritvoren jer je crnim sprejem nacrtao srp i čekić na istom spomeniku, nije riječ samo o dojmu da se država iznimno zaštitnički odnosi prema tom spomeniku.
Sličnu je zaštitu dr. Tuđman uživao i za života, ali je tadašnji općinski sudac, a danas sudac Vrhovnog suda Marin Mrčela odbijao pružiti zaštitu predsjedniku Tuđmanu od pisanih riječi koje su mu posvetili novinari Feral Tribunea. Potom je zbog pritiska javnosti ukinuta odredba koja je posebno štitila najviše državne dužnosnike. Kako je onda moguće da danas država koristi svoj aparat i zakone da bi zaštitila spomenik čovjeku koji, što smo uz teške muke shvatili, ni za života u demokraciji nije trebao uživati zaštitu.
Video: Zoran Erceg - Policija ga dočekala kod spomenika Franji Tuđmanu
Zoran Erceg, inače ratni veteran, ustrajan je u tomu da se on u vrijeme Tuđmanove Hrvatske borio i za to da u svojoj zemlji slobodno viče “Tuđman je ratni zločinac”. S obzirom na okolnosti slučaja, Erceg je izrazio svoje političko mišljenje o prvom predsjedniku, i koliko god se mi ne slagali i osuđivali njegovo mišljenje, Erceg na njega ima pravo. Osobito u političkom diskursu Europski sud za ljudska prava pruža zaštitu i šokantnom ili uvredljivom govoru.
Sudeći po medijskim izvješćima, Erceg je osuđen jer je to vikao, premda Prekršajni sud u Zagrebu još nije obrazložio presudu pa ne znamo je li osuđen zbog sadržaja ili samo zato što je vikom ometao sve koji su nazočili otkrivanju spomenika. Premda, bi li policija i sud identično postupili da je Erceg vikao “Živio Tuđman”? I uvjetna prijetnja zatvorom i mjera zabrane prilaska spomeniku govore u prilog tomu da je riječ o ograničavanju političkih sloboda.
Politika i sloboda govora
Po čemu se slučaj Erceg razlikuje od slučaja Marka Starčića, koji je premijeru Andreju Plenkoviću u Poreču vikao: “HDZ, lopovi!”? Čak je i premijer tada komentirao da se “zakon mora provoditi”, što govori o tomu kako se zabrinjavajuće skromno cijeni sloboda političkog govora kad smo njezine “žrtve”. No, u tom slučaju Prekršajni sud u Pazinu mladića je oslobodio optužbi za remećenje javnog reda i mira.
Zabrane nisu rješenje, osobito ne ako se njima jednu političku opciju brani od druge. Sloboda govora može se oteti kontroli, kao što se to stalno događa i u Saboru, gdje je sad Milorad Pupovac u obrani svoje pozicije od legitimnih referendumskih zahtjeva, u inače izuzetno rječitom govoru, uvrijedio stotine tisuća građana i Roberta Podolnjaka te homoseksualce koristeći u uvredljivom kontekstu izričaj “neiživljeni pederi”. Ili Hrvoje Zekanović koji je u mišljenju o Pupovcu omalovažio i zasolio ranu svih Srba koji su za Oluje napustili Hrvatsku. Javnost i mediji trebaju biti korektiv takvih govora, a ne sudovi i zabrane. Sloboda govora i odgovornost vrijede jednako za sve.
Prvo Jurasiću, daj doikaz da je Zoran Erceg ratni veteran. Nek kaže u postrojbi i na kojoj bojišnici je bio u vrijeme rata? Kao drugo, nije opn svoje "mišljenje" iznio u nekoj TV-emisiji, nego je ušao u skupinu Tuđmanovih poklonikaonika s očitom namjerom da provocira. To je kršenje odredbi zakona o javnom redu i miru. Koji dio tebi nije jasan Jurasiću? Možeš ti mrziti Tuđmana koliko hočeš. ali to ti ne daje pravo da lažeš, da se praviš glup, da Ercega koji nema veze s OSRH proglašavaš ratnim veteranom itd.