Čitam u nedjeljnom Večernjaku intervju s Mladenom Klemenčićem, našim istaknutim geografom i urednikom u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Mnogo toga o čemu govori je zanimljivo, ali meni je najviše pažnje privuklo njegovo sjećanje na Zagreb kakav je nekada bio. Vršnjaci smo, rođeni u Zagrebu iste godine, sa samo pet mjeseci razlike. Našlo bi se u našim životopisima još sličnosti, kao i razlika, a veže nas i kratka suradnja u Leksu dok smo obojica bili članovi ravnateljstva. Bilo je sigurno mjesta na kojima smo se i ne znajući jedan za drugoga susretali, navođeni putanjama naših (ne)svjesnih gibanja, tamo gdje su se susretali vršnjaci, pogotovo studenti, ali i kasnije, kada smo se zaposlili. Upalo mi je tako u oči da mu je prvo radno mjesto bilo na Strossmayerovu trgu, u zgradi Matice hrvatske, u kojoj je te iste godine moj otac završavao mandat direktora Nakladnog zavoda MH, a ja sam ga znao posjećivati u njegovu uredu. U to se vrijeme nismo poznavali, pa se ne bismo prepoznali ni da smo se sreli negdje na stubištu.
ANALIZA NEVENA BUDAKA
Zagreb su zgrade, ulice... ali prije svega stanovnici i njihova mjesta sjećanja
Svaki od nas ima svoj vlastiti Zagreb, jer selidbom, odrastanjem, studiranjem... nastaju nova sjećanja i novi Zagrebi, što vrijedi i za bilo koji drugi grad ili mjesto
Još nema komentara
Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
