Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 11
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
azil prijatelji čakovec

Volonteri su velika pomoć u skloništu, a stižu nam i iz Čilea

Foto: Privatni album
1/6
14.01.2024.
u 09:30

U edukacijsko-volonterskom centru u azilu Prijatelji Čakovec imaju osiguran smještaj, a volonteri im dolaze putem platformi Workaway i Worldpackers. Prošle godine odrađene su tisuće volonterskih sati

U godini koja je minula 645 pasa iz azila Prijatelji Čakovec pronašlo je novi dom, azilske kućice zamijenili su toplim krevetićima i uz svoje ljude naučili kako je biti kućni ljubimac. Nekad ostavljeni, napušteni i zaboravljeni, u sklonište su dolazili uplašeni, bolesni i ozlijeđeni, za živote nekih od njih veterinari su se danima borili. U protekloj godini u sklonište je stiglo 729 pasa, a trenutačno se brinu o 542 psa, od kojih su 34 u privremenim domovima. Njima je najlakše jer oni ne moraju čekati svoj red za nježnosti, ne moraju stajati u redu za šetnju, imaju svu pažnju privremenih udomitelja. I koliko god se zaposlenici skloništa trudili, ni 24 sata dnevno katkad nije dovoljno za sve pseće potrebe. A za ono malo više od toga često ne bude vremena. I priznaju, ne znaju što bi da im nema volontera.

– Volonteri su važan dio funkcioniranja našeg skloništa i velika su nam pomoć. U našem ih je gradu malo ili dolaze samo vikendom, pa smo počeli istraživati platforme za volontere. Prije nekoliko godina učlanili smo se na platformu Workaway, a prošle godine i na Worldpackers. Preko EU projekta Snaga života, koji smo provodili od 2020., dobili smo sredstva za postavljanje edukacijsko-volonterskog centra u skloništu u sklopu kojeg imamo i smještaj za volontere. I tako je sve krenulo – prisjeća se Aleksandra Hampamer, predsjednica udruge Prijatelji životinja i prirode Čakovec. Na tim platformama imaju svoje profile na kojima su opisali što sve rade i kakve volontere trebaju. A volonteri koji su već bili kod njih, do sada ih je kroz sklonište prošlo više ih stotinu, najbolji su izvor informacija.

– Mnogi od njih ostavljaju feedback i ocjenjuju naše gostoprimstvo, a povratne informacije su zaista lijepe pa samim tim privlače i nove volontere. Najviše volontera dolazi nam iz Europe, iz Njemačke i Francuska, ali ugostili smo i ljude iz Britanije, SAD-a, Kolumbije, Čilea – ističe A. Hampamer i dodaje da su im volonteri najvažniji za šetnje pasa, za to zaposlenici uza sve dnevne obveze uvijek imaju najmanje vremena. No, volonteri pomažu i u drugim dodatnim poslovima.

– Rade na uređenju okoliša, obavljaju sitne popravke, a ima i onih koji su pravi majstori pa izrađuju kućice, popravljaju pokidane, uređuju dvorišta – opisuje nam. Dubok trag ostavile su Finja i Verena, volonterke koje su stigle iz Njemačke i u skloništu ostale dva i pol mjeseca. I ništa im nije bilo teško, kaže Aleksandra, nisu se libile ni fizičkih ni prljavih poslova. A ono najvažnije, svaki su dan šetale pse i oni su uživali u tim šetnjama. Finja i Verena i same kažu da su najviše uživale u druženju sa psima.

– Mazile smo se s njima koliko god smo mogle. Veselili su nas svakodnevni trud i briga, osjećale smo da je cijeli tim angažiran kako bi život ovih pasa bio bolji i naporno radi da ih pripremi za udomljavanje. Posebno zadovoljstvo bilo je šetati neke od pasa. Bilo je to sjajno iskustvo, osjećale smo da pomažemo timu i psima i sigurno bismo to opet ponovile – kažu volonterke iz Njemačke.

Slična iskustva iz čakovečkog azila nose i brojni drugi volonteri. Tia i Szymon ocjenjuju da je njihov boravak u skloništu bio iznimno koristan.

– Hranili smo pse i čistili prostore, a svakom psu posvećivali smo što više pažnje. Tužno ih je vidjeti u skloništu i nadamo se da će svi na kraju pronaći dom. Svi koji rade u skloništu su marljivi. Smještaj za volontere je jednostavan, ima sve potrebno, ali preporučujemo čepiće za uši. Bili smo žalosni kad smo odlazili, a htjeli bismo se vratiti jer skloništu uvijek treba pomoć – kažu.

I Miranda ističe da je bila sretna što je mogla pomoći, i ljudima i psima. Posebno zato što nikad nije imala pse, ali ih oduvijek voli, a u skloništu je puno prekrasnih pasa. I sigurna je da će se jednog dana vratiti. Johanna je u svom osvrtu navela da je u skloništu bila dva i pol tjedna i da se super provela.

– Jako je tužno vidjeti pse zatvorene i bez obitelji, ali je s druge strane impresivno koliko svi rade da bi život pasa bio bolji. Jako je lijepo vidjeti koliko se ti ljudi brinu o psima – napisala je.

Kroz sklonište je prošlo puno volontera, odrađene su tisuće volonterskih sati. Bez njihove pomoći ne bi bilo ni brojnih drugih radova, ne bi bilo novih prostorija i boksova, uređenih livada. I sve to kako bi psima koji čekaju novi dom život u skloništu bio lakši.

Ključne riječi

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije