Mi svoje svinje nemamo kome prodati, a mafija bescarinski uvozi svinjske butove na kojima će nakon sušenja osvanuti certifikat da su hrvatski proizvod – tvrdi Stjepan Kušec, predsjednik Saveza uzgajivača svinja, ogorčen na novu odluku Vlade da se do kraja ožujka iduće godine omogući uvoz čak 2500 tona svježih svinjskih butova, čemu je ekvivalent čak 220.000 pršuta!
Bez interesa
Bili oni uvozni ili domaći, činjenica je, međutim, da hrvatska proizvodnja danas ne zadovoljava ni 10% ukupnih hrvatskih potreba za pršutom, odgovara direktor GIU Croatiastočara Branko Bobetić. Zajedno s još 64 tone uvoznih pršuta s kostima te oko 2000 tona pršuta bez kosti, Hrvati godišnje konzumiraju količinu od otprilike 587.000 pršuta iz uvoza. Bilo je pokušaja da se domaći proizvođači svinja i pršutari povežu kako bi se promijenile te porazne brojke. No bezuspješno, pa je bolje uvoziti sirovinu iz Njemačke, Austrije, Mađarske ili Nizozemske i od nje raditi pršut, koji ima dodanu vrijednost, nego uvoziti gotovi jeftini pršut bez kosti iz Italije, objašnjava Bobetić.
Prelagane im svinje
Ističe kako je ovo druga godina da Vlada dopušta bescarinski uvoz 2500 tona svježeg svinjskog buta, a iako nisu revolucionarni, prvi rezultati se već vide – uvoz pršuta bez kosti u prvih devet mjeseci 2012. u odnosu na isto razdoblje lani smanjen je 12%, sa 1454 na 1280 tona, a izvoz je učetverostručen, sa 64 na 273 tone. Analizom prodaje na policama trgovačkih lanaca, evidentno je da su domaći proizvođači pršuta i njegovih inačica zastupljeniji, dodaje Bobetić, a oni nisu krivi što je na hrvatskom tržištu neisplativo proizvoditi svinje teže od 130 kg, kakve se traže za pršute i kulenove.
– To nije istina – kaže Kušec. Tvrdi da on sad na farmi ima više od 800 takvih svinja za koje nitko nije zainteresiran jer država želi potpuno ugasiti domaću proizvodnju.
– Ne mogu pršutari riješiti problem svinjogojstva u Hrvatskoj. No, sutra ćemo biti na EU tržištu na kojemu kilogram sirovine za pršut košta 2,55 do 2,70 eura, a u RH 3,20 eura – kazao je Ivica Babić, predsjednik udruge Dalmatinski pršut i drugi najveći pršutar u RH.
Uništenje sela i poljoprivredno - stočarskog poduzetništva počelo je kasnih 90 - tih. Sve veći uvoz rezultirao je odbijanjem prerađivača domaće sirovine kao skuplje, vlade su stavile točku na "i" davanjem poticaja na kapaljku, da bi ova vlada, pokazavši neoliberalno ruho pod krinkom socijaldemokracije, dokrajčila i zadnje ostatke domaće proizvodnje, te gotovo sve prebacila na uvoz. Ima tu dosta utjecaja iz EU - a (veliki se štite od moguće konkurencije), ali puno više našeg uvlakačkog poltronstva. Inače, nemojte puno žaliti za "originalnom hrvatskom kvalitetom", pod tom krinkom danas se već prodaje svašta pa i proizvodi kojih bismo se trebali stidjeti što se takva oznaka nalazi na njihovu pakiranju.