Slika pape Lava XIV., koji se na balkonu papinske palače prvi put pokazuje i predstavlja nad trgom prepunim vjernika, po nečemu je vrlo neobična. I kao televizijska snimka, i kao fotografija - ona službena vatikanska - ova je slika neobična zbog pomaknutog fokusa. Premda ju je snimao profesionalni snimatelj, i premda je raspored figura i objekata unutar slike školski precizno postavljen, tako da je papa u sugeriranom središtu, oko promatrača bježi na pojavu koja je s papine lijeve strane: ponizan i malen, čovjek s naočalama, dobroćudne fizionomije, osmjehuje se tako da gledatelj ne uspijeva s njega skloniti pogled. U prvo vrijeme, čak i prvih nekoliko dana nakon što su se snimka i fotografija pojavile, gledatelj je sklon povjerovati da je pomaknuće u njegovu pogledu, s onoga tko je glavni lik na onoga tko je tu sporedni sudionik, izazvano time što ipak tog čovjeka dobro zna. S njime se, istina veoma davno, prije trideset i četiri godine, nakon što ga je papa Ivan Pavao II. imenovao bosanskim nadbiskupom, dvaput i uživo susreo i razgovarao. Ali u tjednu koji slijedi, a onda i u još jednom, kada je prvo pojavljivanje pape Lava XIV. pomalo već trebalo potonuti u arhivu stalno smjenjujućih slika, snimka i fotografija ostaju vrlo žive na internetu, i to u sve udaljenijim i udaljenijim dijelovima svijeta, s potpisima i legendama na egzotičnim jezicima, te s jednakim, sada već totalnim pomaknućem u fokusu. Prizor kardinala Puljića, umirovljenog vrhbosanskog nadbiskupa, kako se osmjehuje, sve šire i šire, pod crvenim biretom nad pileolom - kardinalskim šeširićem koji se na hrvatskom još naziva križatica - koja ga čini, ta crvena križatica, nekako izmaknutim iz zbiljskoga svijeta, prizor je za koji će se reći da je viralan, da je zarazan poput smiješka Gautame Siddharthe.