I opet smrt jednog pijanista koji mi svira na uho dok mu pišem nekrolog pun poštovanja i zahvalnosti. Ali, za razliku od tragedije koja nas je zadesila prošlog tjedna preranim odlaskom predragog Matije Dedića, Alfreda Brendela, jedne od pijanističkih legendi prošlog i ovog stoljeća nikoga nije šokirala. Imao je 94 godine, a od koncertne pozornice kao pijanist se oprostio još 2008. u Zlatnoj dvorani bečkog Musikvereina, okrunivši šest desetljeća karijere notama Haydna, Mozarta i Beethovena.
Nakon što je 2001. pretrpio manji moždani udar, uspješno se bio oporavio, ali samo on je bio svjestan posljedica koje su mu umanjile finu motoriku u prstima. Međutim, i nakon povlačenja s koncertnih pozornica, ostao je silno intelektualno aktivan i angažiran u svojim drugim omiljenim djelatnostima, kao pisac eseja i poezije, kao predavač, govornik i pedagog, dragocjeni mentor i uzor mnogim mladim pijanistima. Uz sve to, Brendel je bio i slikar koji je svoju prvu samostalnu izložbu bio priredio uz svoj prvi samostalni pijanistički recital koji je održao sa 17 godina u Grazu. Još je nešto važno reći o tom prvom Brendelovu recitalu što mnogo govori o njegovu glazbeničkom, intelektualnom i ljudskom karakteru i pristupu životu i umjetnosti. Na programu su bile skladbe Bacha, Brahmsa, Liszta i njegove vlastite, ali samo one koje u sebi sadrže i fuge, a takvi su bila i četiri dodatka.
