U današnje vrijeme u Hrvatskoj se puno govori o Ukrajini, što i nije čudno zbog ruske agresije i ratne situacije koja tamo traje već više od desetljeća. Sukladno tome, vrlo često se u hrvatskoj javnosti postavljaju pitanja o postojanju hrvatsko-ukrajinskih veza. Ovim tekstom približit će se jedan do sada potpuno novi i malo poznati svijet međusobnih odnosa koji je uključivao 45-godišnju suradnju i zajedničku borbu Hrvata i Ukrajinaca za slobodu i neovisnost svojih domovina, koje su tada bile dio višenacionalnih državnih tvorevina pod komunističkim režimima. Pri tome treba istaknuti da je ukrajinska emigracija bila među najbrojnijim svjetskim emigracijama i njihova potpora nije bila od male važnosti za Hrvate. Njihova suradnja bila je toliko dinamična i intenzivna da će zbog opsega biti prikazani samo ogledni primjeri koji će se temeljiti pije svega na političkim aspektima njihove suradnje, i to na široj svjetskoj sceni. Upravo je ukrajinska politička emigracija otvorila vrata te scene Hrvatima i sve vrijeme ih gurala i podupirala povezujući ih s međunarodnim forumima, učvršćujući njihovu suradnju s azijskim i latinoameričkim antikomunistima, među kojima je bilo mnoštvo državnika te vodećih i istaknutih političara, od kojih su vjerojatno najpoznatiji kineski nacionalistički čelnik Čang Kaj-šek i dugogodišnji paragvajski predsjednik Alfredo Stroessner. Na taj način ukrajinska podrška bila je ključna u internacionalizaciji hrvatskoga pitanja, aktualizirajući ga pred političkim auditorijem za koji su hrvatski emigranti tvrdili da predstavlja oko dvije milijarde ljudi. Hrvati su na tim međunarodnim forumima zauzimali i stavove prema problemima koji su mučili druge zemlje antikomunističkog bloka, poput onih iz Azije i Latinske Amerike, ugrožene komunizmom. Na taj način, putem ukrajinsko-hrvatske suradnje ujedno se otvara perspektiva za prikaz širih hladnoratovskih odnosa Istoka i Zapada na izvaneuropskoj sceni, pogotovo što je jedan dio žarišnih točaka sukoba iz tog razdoblja, pogotovo na prostoru Azije, ostao aktualan do danas. Upravo posredstvom ukrajinsko-hrvatske suradnje može se pratiti i djelovanje svjetskih antikomunističkih organizacija gotovo nepoznatih hrvatskoj javnosti, koja u to vrijeme socijalističke Jugoslavije nije mogla dobiti nikakve informacije o tome, a kasniji interes za taj dio povijesti je izostao. Te organizacije tijekom hladnoga rata nisu uživale veću službenu podršku vlada zapadnih zemalja, ali su zato uživale neslužbenu potporu provođenu putem obavještajnih službi, najvećim dijelom američke CIA-e, koja je ustvari stajala iza njih, a u određenim razdobljima to je bila i britanska služba MI6 te njemački BND.
Ukrajinci su pomogli Hrvatima da dođu do Nixona, njihovu borbu podržavala je i Juanita Castro
U Antiboljševičkom bloku naroda (ABN), koji su podupirali CIA, MI6 i BND, Ukrajinci su vodili glavnu riječ, a predsjednik, bivši ukrajinski premijer Jaroslav Stecko, uspio je internacionalizirati hrvatsko pitanje
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.