Kramatorsk i Slovjansk najveći su gradovi u neokupiranom dijelu Donbasa u Ukrajini. Trenutno zajedno imaju oko 100.000 stanovnika. Mreže protiv dronova postavljene su na nekima od prometnica, a te trase koriste prije svega vojna vozila.
Ta dva grada, kao i susjedni Konstantinovka i Družkovka čine takozvani „pojas utvrda" – prostor koja se smatra glavnom obrambenom linijom ukrajinske vojske na istoku. Konstantinovka i Družkovka su posljednjih mjeseci postale praktički ratna zona, ali na samo 20 kilometara od te prve linije bojišta život u Kramatorsku i Slovjansku se nastavlja.
Unatoč tome što su još tijekom jeseni počeli pojavljivati dronovi i u Kramatorsku i u Slovjansku, što je granatiranje pojačano, a putnički željeznički promet obustavljen od studenoga, ipak su deseci kafića i prodavaonica i dalje otvoreni, a ulice u tim gradovima su prepune ljudi. Agent za nekretnine Vladislav Savčenko, s kojim se reporterka DW-a sastala u Slovjansku, objašnjava da gradovi na prvoj liniji bojišta u velikoj mjeri gospodarski ovise o vojsci. Tradicionalna velika industrijska poduzeća u regiji obustavila su rad ili su preselila proizvodnju, piše DW.
Budući da je vojska prisiljena sama pronalaziti i unajmljivati smještaj, velika je potražnja za stanovima i kućama za iznajmljivanje u blizini fronta. Prema riječima Savčenka, iznajmljivanje dobro održavanog dvosobnog stana u Slovjansku košta između 12.000 i 15.000 grivni mjesečno (240 do 300 eura), dok stan iste veličine, ali nešto lošije održavan košta od 8.000 do 10.000 grivni. Za prilike u Donbasu to je veliki iznos. „Ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove dolaze u Slovjansk, a vi im ne možete ništa ponuditi. Nudi se stan za 10.000 grivni – ali oni ne očekuju da to toliko košta. A drugih opcija nema“, kaže Savčenko i sliježe ramenima.
I ne samo da se stanovi i kuće iznajmljuju. Prema riječima Vladislava Savčenka, nekretnine se i kupuju i prodaju. Agencija u kojoj radi u listopadu je posredovala u sklapanju deset kupoprodajnih ugovora, u studenome ih je bilo osam, a do sredine prosinca već́ pet.
Prema riječima Savčenka, cijene nekretnina u Slovjansku pale su za 50 do 60 posto u usporedbi s 2021. To mnogi vlasnici teško prihvaćaju. Agent za nekretnine pokazuje nam dvosoban stan u centru grada, renoviran i s novim uređajima. Trenutno je na prodaju. „Vlasnici za njega traže 24.000 do 25.000 dolara, ali njegova trenutna tržišna vrijednost je 15.000 do 16.000 dolara", kaže. Većina prodavatelja koji ga kontaktiraju su ljudi koji se sele.
Cijene često određuju vijesti, odnosno situacija na bojištu. „Ponekad netko želi prodati stan za 15.000 dolara, pa onda vidi da se vijesti kao poboljšavaju. Onda pomisli da će možda doći do nekakvog mirovnog sporazuma i da će moći stan prodati i za, recimo, 25.000 dolara“, kaže Savčenko.
Istovremeno, većina kupaca na nekretnine u blizini bojišta gleda kao na investiciju i očekuje da će relativno brzo nadoknaditi svoje troškove kroz iznajmljivanje. Postoje i oni koji traže novi dom nakon granatiranja ili su izgubili kuću zbog okupacije, a žele ostati u svom rodnom Donbasu ili nemaju dovoljno novaca za život u nekim drugim regijama.
Agent za nekretnine Savčenko, njegova supruga i kćerka još uvijek žive u Slovjansku – iako je u studenome u blizini njihove kuće došlo do, kako on kaže, „doleta“. Od eksplozije su im prozori na stanu razbijeni. „Razmišljamo o odlasku. Ako se ništa ne promijeni, mislim da ćemo i morati. Ali nadamo se najboljem“, kaže on.
„Kada su počeli razgovori o miru, imali smo ovdje vrlo 'veseli' tjedan – svakog dana je negdje bilo ’doleta’“, kaže Savčenko kada ga pitamo o njegovim očekivanjima od mirovnih pregovora, na kojima se, između ostalog, raspravlja i o sudbini njegovog rodnog Donbasa Zabrinut je zbog uvjeta pod kojima bi mirovni sporazum mogao biti zaključen, jer zahtjevi Rusije podrazumijevaju i povlačenje ukrajinskih snaga iz čitave Donjecke oblasti. „Slovjansk zovu 'gradom separatizma’, ali ja se s tim kategorički ne slažem, jer poznajem mnogo ljudi koji ne žele biti s tom zemljom“, kaže Savčenko o Rusiji.
„Neću u Rusiju“, kaže i Elena, koju je reporterka DW-a srela u centru Kramatorska. Njena kćerka je napustila zemlju, ali Elena je ostala u Kramatorsku i to sa svojim maloljetnim sinom, majkom, tetkom i tri mačke. Svoje želje ona opisuje ovako: „Željela bih da djeca idu u školu, da ima posla i da Ukrajina postoji." „Mi smo 'mali', što mi možemo učiniti? Što god vlasti odlučile, tako će i biti. Igramo li mi uopće nekakvu ulogu", komentira za DW diplomatske napore političara jedna druga stanovnica Kramatorska, koja je željela ostati anonimna. Najvažnije je, kaže, da ljudi prestanu ginuti u ratu u kojem se „ne zna tko je kriv".
Nikolaj, čovjek koji bi po godinama trebao biti u mirovini, za pregovore kaže da su to „zakulisne igre“. I ne gaji mnogo nade: „Putin neće ništa potpisati... Potrebne su sankcije, a nama je potrebno oružje kako bismo mogli izdržati." Centar Kramatorska u velikoj mjeri je oštećen granatiranjem još od početka invazije i uopće ne djeluje „novogodišnje". Ipak, na jednoj od ulica u središtu grada koja nije pretrpjela razaranje, svijetle svjetla na lokalu pod imenom Zaboj. To je novi kombinirani prostor – u njemu se prodaje odjeća sa simbolima Donjecke oblasti, a ujedno je to i kafić. Djeluje prije kao da je negdje u Kijevu, a ne tako blizu prve linije bojišta. Zaboj je popularno mjesto okupljanja volontera, novinara, vojnog osoblja i njihovih obitelji.
Ljudi koji upravljaju tim lokalom uglavnom su navijači Šahtara iz Donjecka. Kažu da su oni „brend za cijeli Donbas" i da je ovo ideološki, a ne poslovni projekt. Oni su i autori čuvenog slogana „Sunce Ukrajine izlazi u Donbasu“. „Od 2000-ih smo neraskidivo povezani s idejom da je Donjeck Ukrajina“, kaže Maksim Lisenko, osnivač Zaboja.
Lisenko je porijeklom iz Pokrovska, a ljudi iz projekta Zaboj – stanovnici Donbasa – posebno su osjetljivi na napredovanje crte bojišta sve bliže prema njihovoj regiji. Unatoč rizicima Zaboj se tijekom ljeta 2025. preselio iz Dnjepra u Kramatorsk: „Željeli smo pokazati lokalnom stanovništvu, svim ljudima Donjecka, da u vrijeme kada Kramatorsk svakodnevno granatiraju dronovi, balističke rakete i tako dalje – da vjerujemo da će Donbas biti slobodan“, objašnjava on.
U posljednje vrijeme manje je kupaca, uglavnom zbog otkazivanja vlakova za Kramatorsk i Slovjansk, kaže osnivač Zaboja. Njegov tim planira uskoro otvoriti lokal i u Kijevu, a ima i plan evakuacije ako u Kramatorsku postane previše opasno. Za sada ipak ne planiraju napustiti Donbas. „Ovo je kraj u kojem smo se rodili, koji pokušavamo razviti i kojem posvećujemo skoro cijeli svoj život", kaže Lisenko.
Neki drugi stanovnici gradova na bojištu ipak ne mogu više izdržati stalno granatiranje. Autobusi humanitarne misije Visibaba osiguravaju besplatan prijevoz do najbliže željezničke postaje – Barvenkovo u Harkovskoj oblasti. Odatle vlakovi za evakuaciju prometuju do Lavova, Kijeva i Hersona. „Ponekad ima i 30 do 50 ljudi, pa onda vozimo dvije ture“, kaže predstavnica misije Julija Ševčenko. Prema njenim riječima, uglavnom putuju stariji ljudi, roditelji s djecom i oni koji su izgubili posao. „Ljudi koji odlaze su oni koji smatraju da je bolje otići dok je još moguće“, zaključuje Ševčenko.
Reporterka DW-a u autobusu upoznaje Ljudmilu, koja je napustila Kramatorsk i otišla u Lavov još 2022. godine. Povremeno se vraća kući kako bi obavila neke poslove, a sanja o povratku zauvijek. „U gostima je lijepo, ali kod kuće je bolje. Samo što situacija to ne dozvoljava. Sada je postalo i mnogo gore“, kaže ona. Ljudmila pritom kategorički odbija teritorijalne ustupke Rusiji, kao i raspisivanje izbora za vrijeme rata.
Nadežda je također odlučila napustiti Kramatorsk. „Strašno je, ne mogu više dalje tako. Meni je 70 godina, ali ja i dalje želim živjeti", kaže. Ide sada u posjet svojoj unuci u Kijevskoj oblasti. Kaže da žarko želi uspjeh mirovnih pregovora. Na željezničkoj postaji u Slovjansku, gdje autobus staje kako bi pokupio putnike, Aleksej ispraća ženu i kćerku. Putuju na zapad Ukrajine, kod rođaka, a on ostaje raditi i brinuti se o kući. „Sada više ljudi odlazi nego ljetos. I trebaju otići“, kaže. „Svima nama je potreban mir. Ne znam kako, ali moramo okončati sve ovo. Nije važno kako, glavno je da se okonča.“
Otvori KEKS Pay
Zar Ukrajincima, Zelenski nije obećao mir Ukrajincima kada dođe na vlast . Izgleda da još nije došao na vlast . Jer Ukrajnom vlada kolonijalni zapad