Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša pokazao je kako suptilno djelovanje može otvoriti prostor za dubinske promjene u političkoj i društvenoj stvarnosti Hrvatske. Njegova čestitka Zoranu Milanoviću na ponovnom izboru za predsjednika Hrvatske nije bila tek formalni akt, već diplomatski potez s precizno kalibriranom porukom.
U čestitci, Kutleša nije samo izrazio uobičajene protokolarne želje. Njegove riječi su, u svojoj suptilnosti, podsjetnik i izazov svima koji su se prepoznali u ograničenosti svoje vizije i političkoj uskogrudnosti. U vremenu kada je hrvatska politička scena sve više obilježena polarizacijom i nepotrebnim nadmetanjima, Kutleša pokazuje snagu pravih riječi. Dok se premijer Plenković duri poput djeteta koje je izgubilo igračku koju nije ni zaslužilo, Kutleša bira graditi mostove. Njegov potez simbol je političkog pragmatizma koji Crkva njeguje kroz povijest. Od suptilne vatikanske diplomacije do lokalnih inicijativa, Crkva zna prepoznati "znakove vremena" i prilagoditi se novim okolnostima. No bilo bi zanimljivo vidjeti hoće li Kutleša istu tu energiju gradnje mostova primijeniti i unutar Hrvatske biskupske konferencije, gdje se neslaganja nerijetko prešućuju umjesto rješavaju.
Nije stvar u opoziciji vlasti nego tekstu koji je bio napisan i shvaćen da se veliča osoba a ne kako bi trebao značiti šta ta osoba bi trebala i kako obnašati. Tako da se naslađuju kao "pohvalama" za Milanovića. Što je mnoge začudili.