Naslovnica Vijesti Hrvatska

U karanteni na Pantovčaku proveo 21 dan nakon povratka iz Afrike

Hrabri hrvatski liječnik Tomislav Jagatić liječi oboljele od ebole u Gvineji i Sijera Leoneu
04. kolovoza 2014. u 07:52 23 komentara 17723 prikaza
Tomislav Jagatić,ebola,liječnik
Foto: Liječnici bez granica
Pogledajte galeriju 1/5

Čizme. Žuto zaštitno odijelo. Posebno, bijelo pokrivalo za glavu. Još jedna pregača. Zaštitne naočale preko očiju. Nekoliko pari rukavica. Ni jedan milimetar tijela nije otkriven. Zaštitne mjere su na maksimumu – miris sredstva za dezinfekciju miješa se s mirisom dima. Blizu kompleksa šatora, u jami, neprestano gori vatra. Sve što izađe iz bolnice, odmah se spaljuje. Gotovo 15 minuta traje priprema za ulazak u šatore-bolnice u kojima se liječe oboljeli od ebole.

Na prvoj crti obrane

Liječnik Tomislav Jagatić više izgleda kao da se priprema za izlazak na površinu Marsa. Možda usporedba i je točna – ljudi su stranci u svijetu u kojem vlada virus ebole.

Jagatić, 32-godišnji diplomant zagrebačkog Medicinskog fakulteta, na prvoj je crti obrane od ebole – profesionalno radi za organizaciju Liječnici bez granica od proljeća na terenu – prvo u Gvineji, a sada u Sijera Leoneu. Kaže, od početka su znali da vide samo vrh ledenog brijega.

Nakratko je za sobom ostavio nezabilježenu epidemiju koja je ubila više od 800 ljudi. U nedjelju je dan proveo u zrakoplovu na letu iz Bruxellesa u Kanadu, tati Josipu. Jagatić je rođen u Kanadi, kamo su mu se roditelji preselili početkom 70-ih godina, ali je studirao u Zagrebu. Mama, inače medicinska sestra koja je radila na zagrebačkom Rebru, ljeto provodi kod obitelji u Draganiću kraj Karlovca. Iako Jagatić kaže da je sretna okolnost što nema suprugu i djecu, kad je nazvao mamu iz Afrike i rekao da mu nude da ostane, ona mu je “naredila”: “Odmah odlazi.” Rizik? On uvijek postoji. Uostalom, i liječnici su umrli. No stručnjaci, među njima i Jagatić, otklanjaju paniku za scenarij u kojem se ta boleština širi u Europu ili Ameriku i masovno ubija. Smrtnost jest 90 posto, no sreća u nesreći je ta da se virus relativno teško prenosi. Širenjem u gradove povećava se šansa da zaraženi zrakoplovom otputuju izvan Afrike, no virus ebole ipak nije kao virus influence – kad netko kihne, zarazi cijeli zrakoplov.

Sheik Umar Khan 672 žrtva Ebola usmrtila i najvećeg svjetskog stručnjaka za tu bolest ebola pojačan nadzor Srbi uveli kontrole u zračnim lukama: Ebola neće na naše tlo Ebola Na liječenju Liječnik zaražen ebolom ušetao u bolnicu u Atlanti

– Zaraza se širi fizičkim kontaktom s već oboljelim, preko krvi ili tjelesnih izlučevina, i to tek kad se pojave simptomi. Veliki problem u Africi je to što tradicija i kultura pomažu širenju: mrtvo tijelo je najopasnije, a ritualno, na pogrebu, svi diraju mrtvaca, prelazeći rukom preko sluznice ustiju i nosa. Zato nam je iznimno važna edukacija ljudi. Na Zapadu je drugačije. Zdrav razum kaže da se odmaknemo od bolesnika, posebno kad su simptomi tako drastični kao kod ebole i uključuju povraćanje, proljev i krvarenje, a i zdravstveni radnici znaju proceduru. Mogućnost da virus dođe na Zapad postoji, ali smatram da nema opasnosti da epidemija eskalira jer se zaraza može držati pod kontrolom – kazao je.

Liječenje je simptomatsko

No ipak, sve medicinsko osoblje koje dolazi iz Afrike prolazi karantenu. Kako inkubacija traje do 21 dan, tako je i Jagatić u travnju, nakon Gvineje, tri tjedna proveo u kućnoj karanteni kod djevojke na zagrebačkom Pantovčaku. Tek kad su nalazi bili negativni, dobio je zeleno svjetlo za kretanje među ljudima.

Što zapravo liječnici mogu učiniti? Lijeka nema, a liječenje je simptomatsko, uglavnom se svodi na sprečavanje dehidracije.

– Riječ je o virusu i organizam se sam bori protiv njega. Na liječnicima je da osiguraju uvjete da imunosustav ima najbolje uvjete da se sam obrani – kazao je Jagatić. U sat vremena pod zaštitnom opremom, na vrućini iznad 40 stupnjeva, izgubi nekoliko litara tekućine. Epidemiju su, kaže, velikim dijelom pospješili strahovi ljudi od liječnika i bolnica. Kako je rekao, ljudi bježe i oklijevaju doći po pomoć “jer tko jednom tamo uđe, više nikada ne izađe”.

Iskustva s terena

Bilo je i slučajeva kad su seljani progonili liječnike

Bilo je i slučajeva kad su ih seljani progonili. Najteže je objasniti da je riječ o bolesti, a ne o prokletstvu ili zlim duhovima koji su još snažno prisutni u folkloru. Nije riječ ni o političkim zlodusima. Da, organizirani su prosvjedi protiv političara jer smatraju da oni donose bolest koja ne bira žrtve – djeca, starci, muško, žensko. Ipak, neki ih domaći kritiziraju i zbog drugih stvari. Jagatić se prisjeća kako im je jedna žena došla sva ljutita lupati na vrata. Zašto? Sendvič koji su joj dali je bio preslan. Tako da i u užasu smrti tu i tamo ipak ima razloga za smijeh.

Biznis akademija
PROMO
Besplatne video edukacije o digitalnom poslovanju
  • Misericordia:

    ''Tri tjedna proveo u kućnoj karanteni kod djevojke na zagrebačkom Pantovčaku.'' Jaka neka karantena haha. A tko je djevojka? Je li ona isto bila u kućnom pritvoru ili je izlazila vani? Na posao, u trgovinu? Jesu u to vrijeme izmjenjivali ... prikaži još!i tjelesne izlučevine ili su oboje bili u skafanderima? Pa koje su ovo gluposti...Što niste objavili reportažu kad je stigao na Pantovčak? To bi bilo veselo.

  • crocro:

    Pa naravno da oni liječnici koji se dragovoljno stave u suzbijanje neke bolesti, naročito zarazne bolesti da zaslušuju sve pohvale za svoju liječničku savjest. Međutim kada takvi liječnici odlaze na druge kontinente gdje vlada iznimno opasna zaraza sa smrtnošću preko ... prikaži još! 90 %, onda se trebaju primjenjivati stroge mjere sigurnosti da ne dođe do proširenja zaraze na zemlje ili kontinente odakle su došli. Jer sve je dobro kada je dobro. Dakle sve mjere sigurnosti treba primjenjivati kada se liječnici žele vratiti u svoje zemlje i to na izlasku iz zemlje u kojoj vlada zaraza, a ne post festum kada liječnik uđe u svoju matičnu domovinu, pa ga se tek onda stavlja u karantenu. Postavlja se pitanje da li može doći do zaraze ako se tek provjerava stanje u matičnoj državi, te što se može dogoditi ako je osoba došla zaražena u Republiku Hrvatsku. Da li su postojeće mjere sigurnosti dostatne da za zaštiti ostakatk pučanstva. Ako bi se tek u Hrvatskoj ustanovila zaraza pa se slučajno još netko zarazio, onda se postavlja pitanje i hrabrosti liječnika koji dragovoljno liječi zaražene, a sam može donijeti zarazu u svoju matičnu zemlju. Da ne bi bilo zablude pšostupak liječnika koji pružaju pomoć oboljelima je hvale vrijedan, human i logičan, no mislim da se treba više računa voditi o mjerama sigurnosti da se slučajno netko dodatno ne zarazi. Jer ako se epidemija proširi, onda i pokušaji suzbijanja padaju u vodu.

  • Avatar butcher
    butcher:

    Redovito letim u Sierra Leone i Gvineju i mogu vam sa sigurnoscu reci da svjetski mediji i novinari pretjeruju jer da je ebola toliko lako prenosiva bilo bi najmanje tisucu puta vise zarazenih, naime sama cinjenica da ne postoji vakcina ... prikaži još! protiv ebola daje cijeloj prici zastrasujuci aspekt ali sama cinjenica da je uglavnom vecina zarazenih ebolom medu medicinskim osobljem i porodicama umrlih koji direktno stupaju u kontakt sa virusom ebole koji se isljucivo PRENOSI SAMO NAKON STO SU VIDLJIVI SIMPTOMI a svi koji imalo znaju o ebole ce vam reci da osoba koja ima vidljive simptome nije vise u stanju setati okolo i prenositi bolest vec je u postelji potpuno nemocna. Ebola je virus iz prasuma i nosioci ebole su leteci misevi-fruitbats, majmuni i lokalno stanovnistvo koje zivi u blizini prasuma koriste meso doticnih zivotinja kao lokalne delicije. Puno ranije nego se pojavila prva nama znana " epidemija " ebole u DR Congu virus je bio prisutan u prasumi i ljudi koji su se zarazili su umirali i oni koji su dolazili u kontakt sa njima ali zbog neizgradene infrastrukture nisu bili u mogucnosti dolaziti u velike gradove i stoga eboli nitko i nije pridavao znacenje. Ebola je " topli virus ' koji ne moze opstati na hladnijoj temperaturi i kao takav ne bi mogao ugroziti kontinentalna podrucja Europe i SADa. Virus ce se uskoro povuci kao sto se iznenada i pojavio a borba protiv ebole ne bi trebalo biti sirenje panike i histerije vec obrazovanjem lokalnog stanovnistva koje zivi u podrucjima prasuma gdje ebole i obitava. Lokalni ljudi su mi rekli da je ebola zastita prasuma i zivotinja od nas, ljudi koji smo kudikamo stetniji i opasnijio od ebole !!!!!!!!!!!!!!!