„U Kanadi živimo da bismo radili, a u Hrvatskoj ljudi rade da bi mogli živjeti“, istaknula je Carol Anne Škovarga gostujući u emisiji Dobro jutro, Hrvatska na HRT-u, sažimajući razliku koja ju je, zajedno s obitelji, naposljetku dovela do trajnog povratka u zemlju svojih predaka. Carol Anne rođena je i odrasla u Kanadi, u hrvatskoj obitelji koja je snažno njegovala svoje korijene. Njezini djed i baka emigrirali su u Kanadu, gdje su se kasnije upoznali i njezini roditelji. Odrasla je u području Greater Toronto Area, gdje živi brojna hrvatska zajednica, a djetinjstvo joj je bilo obilježeno folklorom, crkvom i druženjima.
Prvi put u Hrvatsku dolazi još kao dijete, a kasnije i kroz folklorne nastupe. Upravo su ti dolasci ostavili snažan trag na nju. Posebno ju je vezalo selo iz kojeg potječe njezina obitelj, gdje su imali vlastitu kuću. Nije se osjećala kao gošća, već kao kod kuće što je u njoj probudilo želju za povratkom. „Kad sam se vratila u Kanadu, stalno sam razmišljala o Hrvatskoj i kako da se vratim“, prisjeća se. Taj je plan u jednom trenutku doveo i do upisa na Filozofski fakultet u Zagrebu, no zbog životnih okolnosti i nedostatka jasne perspektive nakon rata, vratila se u Kanadu gdje je završila studij i zasnovala obitelj.
Iako su ona i suprug već tada razmišljali o preseljenju, život ih je odveo u drugom smjeru. Rođenje djece i njihova bolest privremeno su zaustavili tu ideju. Prekretnica dolazi tijekom pandemije. Carol Anne ističe kako se promijenila i Hrvatska, ali i oni sami. Posebno ju je iznenadila otvorenost ljudi prema novim idejama. „Prije sam imala osjećaj da će ljudi reći da se neke stvari ne rade tako. A tada su govorili: ‘Ajde, super ideja, idemo probati.’ Tad sam shvatila da je možda pravi trenutak za preseljenje.“
Odluka je donesena brzo. Već u kolovozu 2022. odlučili su se na preseljenje, kuću u Kanadi prodali su u roku od dva mjeseca, a početkom 2023. Carol Anne dolazi u Hrvatsku s djecom. Suprug im se pridružuje nekoliko mjeseci kasnije. Unatoč upozorenjima o birokraciji i mogućim poteškoćama, njihovo iskustvo bilo je pozitivno. „Može se. Možda nekad fali jedan papir, ali sve se riješi“, naglašava, dodajući kako danas kroz svoj posao savjetnice pomaže drugim doseljenicima da se snađu u procesu dolaska u Hrvatsku.
Radi za platformu koja pruža informacije o boravištu, državljanstvu i životu u Hrvatskoj, a kroz kontakt s dijasporom često susreće ljude koji razmišljaju o povratku, ali nisu sigurni u prve korake. Posebno ističe važnost obiteljskog života i ravnoteže koju je pronašla u Hrvatskoj. „Kava s prijateljima, vrijeme s obitelji, more to su stvari koje su ovdje važne. I želim da moja djeca odrastu u takvom okruženju.“
Smatra i da Hrvatska nudi kvalitetno obrazovanje te dobre prilike za mlade generacije. „Vidim da moja djeca dobivaju jako dobro obrazovanje. Želim da ostanu ovdje i budu dio generacije koja će stvarati nešto pozitivno.“ Danas, u selu kraj Jastrebarskog gdje živi s obitelji, Carol Anne ima i poseban nadimak, Đurđa. Iako joj je ime bilo teško za izgovor, sama je odabrala starinsko hrvatsko ime koje su mještani rado prihvatili. „Obožavam to ime. Čak me i mama i baka ponekad tako zovu.“
Otvori KEKS Pay
Oni koji stalno žive ovdje, a pogotovo oni koji su odrasli na pričama kako "im je Tito dao", mrze cijelu dijasporu jer "osjećaju" da bi oni trebali više imati ovdje bez truda i uz znanje pletenja pletenica