Izuzetno sam počašćen što se svijet pokušava oduprijeti najnovijoj hegemonističko-voluntarističkoj politici američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua - navodi u svojoj analizi geopolitički analitičar Đuro Božanović. Prema njegovim riječima, svijet se pita jesu li Amerikanci reizborom u studenom 2024. godine i Trumpovim ponovnim ustoličenjem u siječnju 2025. godine ostvarili težnje globalnog svijeta o "pravdi i pravednosti između bjelačke rase i ostalih" ili "civilizacijskih rezidua", kako ih MAGA-ovci nazivaju diljem svijeta zapadne i istočne hemisfere. Trump je, tvrdi, reklamirao "novi slobodarski um američkog republikanca" oslobođenog ljevičarskog javašluka i opuštenosti ili zapuštenosti kroz američke i svjetske institucije pod utjecajima woke ideja i ideologija. Zauzvrat smo, kaže, dobili neriješene ratove, nove ratne sukobe, globalnu geopolitičku energetsku krizu te došli na prag Trećeg svjetskog rata.
- Trump je već bezbroj puta u svome drugom mandatu pokazao da su mu procjene blijede, plahe i pomalo senilne, a rugao se Joeu Bidenu. Dokazivao se svijetu kao "ruka Božja" koja će nadvladati svjetski poredak star 80-ak godina ili nešto više, i woke ideologiju, koja će donijeti mir svijetu u kojega se toliko zaklinje. Ali pokušajmo izbrojati mirotvorne akcije koje su urodile plodom i koliko žrtava su polučili napori za mir - kaže Božanović. Analitičar postavlja pitanje zašto je američki predsjednik uletio u zajedničku akciju s izraelskim primjerom Benjaminom Netanyahuom protiv Irana? Zašto nije poslušao potpredsjednika Vancea, potražio diplomatska rješenja i odgodio operaciju do daljnjega?
Teško je, kaže, odgovoriti, jer jako puno uplitanja specifičnih situacija oko geneze sukoba između izraelskih interesnih skupina, krupnog kapitala i interesnih skupina s jedne te Irana s druge strane nameće zaključak da su se Trump i Netanyahu odlučili na nešto što se još od doba pada šaha nije dalo riješiti. S druge strane, niti on, a niti njegovi WASP-ovci (White AngloSaxony Protestants) ne razumiju najstariju kulturu na svijetu - staroperzijsku, kao ni mentalitet opstanka ili preživljavanja.
Iranci su, smatra Božanović, sigurnosno, vojno, teritorijalno i pravno ugrožen narod od strane vojne formacije za koju kaže da možda jeste nadmoćna, ali ne želi špekulirati hoće li ta nadmoćna vojna sila mogla biti i pobjednik ovog bliskoistočnog sukoba.
- Trumpa i Netanyahua su saveznici u najvažnijoj predstojećoj bitci za Hormuški tjesnac ostavili, napustili, razočarali jer mu-ne vjeruju do kraja da će osvojiti tjesnac i potući iranske gardiste. Zapravo, pitanje je jesu li njih dvojica ikada i imali saveznike. Saveznike su imali Izrael i SAD, a ovo nije rat tih dviju država protiv Irana. Ovo je rat interesnih skupina koje upravljaju Donaldom Trumpom i Benjaminom Netanyahuom - tvrdi Božanović.
On dodaje kako su to prepoznali čelnici savezničkih država i donijeli zasad dobre odluke. Problem u strategiji Amerikanaca je, kaže, taj što se poslušao nadobudni, uskoro pred političkom mirovinom nadobudni republikanski senator i bliski prijatelj Donalda Trumpa, Lindsey Graham, koji je na naporan i dosadan, ali uporan način uspio psiholabilnom i lakomislenom predsjedniku utuviti u glavu da mu je "napad na Iran dobitna kombinacija za Nobela" te da, ako zajedno s obavještajnim podacima dostavljenim od strane Izraelaca krenu u akciju, pobjeda u roku par tjedana mu je zajamčena.
Božanović kaže da se ne želi baviti suhoparnim medijskim detaljima o tome koliko novca dnevno SAD troši na bombardiranje Irana i lomi li se time ili ne iranski obrambeni otpor. Poanta je, kaže, zašto se odlučio i koji su ga razlozi na to nagnali. Razmišljajući o utjecaju i reakciji Kine i Rusije na američki napad na Iran, Božanović je došao do zaključka da gromoglasne reakcije nema, jer se zemlje ili ustručavaju ući u konkretan odgovor ili su znale što Trump sprema pa ga prešutno iz svojih geopolitičkih interesa suzdržano podržavaju. - Ruska Federacija ratuje protiv Ukrajine već petu, odnosno dvanaestu godinu računamo li napade na Krim i Donbas. Do 2022. godine Rusija nije ničim bila kažnjena niti sankcionirana zbog okupacije Krima i postepenim zauzimanjem Donbasa, a znamo kako je danas. Trump je obećao mir u Ukrajini kojeg još ni izdaleka nema na vidiku. Putin je u Anchorageu na Aljasci blagoslovio američki plan za Iran jer je time dobio alibi za nastavak aspiracija u Ukrajini, ali nisam siguran što sprema na Baltiku, konkretno u estonskom pograničnom prostoru u kojem žive pretežito Rusi - smatra Božanović.
U Iranu SAD nema teritorijalnih niti nacionalnih pretenzija, sociološki Iran i SAD tih problema nemaju. Božanović je mišljenja da do rata ne bi ni došlo da je netko drugi predsjednik SAD-a. Uvjeren je da je i sam Netanyahu rak rana izraelske političke stvarnosti i pita koliko je žrtava u posljednjih nekoliko dana uzrokovao na protestima diljem Izraela o kojim se šuti radi cenzure. - Nije li to isti način ponašanja izraelskih vlasti prema prosvjednicima, upravo onakav kakvim Donald Tramp optužuje iranske vlasti. Dakle i ovaj argumenti mu pada u vodu, samo što se o prosvjednicima u Iranu svakodnevno izvještavalo u svim svjetskom medijima, a iz Izraela ne dobivamo nikakve informacije jer je Netanyahu zabranio bilo kakva izvještavanja. Takvim pristupom je bacio i baca mrlju na izraelski narod koji apsolutno ne podržava ovaj buntovnički pristup trenutnih vlasti - tvrdi analitičar.
Božanović se na kraju ponovno vraća na stav da SAD očito ima energetskih strukturnih problema s naftom, pa se odlučio na rat koji trenutno nema sretan epilog po njih i ne znaju niti sami kako naći izlaznu strategiju iz njega. Netko je izjavio da i da su Epsteinovi mailovi kao tajne o Trumpu bili jedan od glavnih okidača zašto je odlučio preusmjeriti pažnju svjetske javnosti i skrenuti je sa sebe i odvratiti je na Bliski Istok. Svjetski problem je i taj što je u rat trenutno uključeno desetak ili više zemalja.
Kina koja mudro budistički šuti i čeka svoju povijesnu priliku Zmaja u dalekoj Aziji i dalje promatra i poziva na mir. Kina sebi ne može dopustiti s druge strane slabi ili poraženi Iran, slično kao i Rusija zbog organskog straha od "Big Brothera" da je ne zgazi kroz 10, 20 ili 30-ak godina okupacijom ili dominacijom na bilo koji način. Savezi i prijateljstva u smislu zapadne demokracije istkane SAD-om, NATO-om i zajedništvom s EU po Božanoviću više ne postoje. Postoje rivaliteti, postoje hiperpolarna odredišta koja se formiraju nesmiljenom brzinom, i svijet se ubrzano odvaja na više strana svijeta.
- Ako Iran izgubi ovaj rat, iste će silnice najkasnije do kraja 2055. godine sravniti sa zemljom 5 od 6 najvećih kineskih gradova, bez obzira na žrtve i posljedice za naš planet. Ovo nisu teorije zavjere, ovo su činjenice. Savezi i prijateljstva očito više ne postoje! Vikati da si saveznik i prijatelj neke zemlje, a zatim gledati pogubljenja svojih prijatelja i saveznika bez reagiranja isto je kao gledati vlastita pogubljenja u slučaju neposluha uz samo malo otkazivanje istog - smatra Božanović.
Kina i Rusija zasad se, kaže, ne daju uvući u bliskoistočni sukoba, a njemu se najžešće opire i EU te Ujedinjeno Kraljevstvo. Trump je zbog toga ljutit i ogorčen te bi upravo na toj bazi htio napustiti NATO. Koliko je to izgledno, pokazat će iduće vrlo turbulentno razdoblje. Božanović vjeruje da će se Trumpov sukob s EU produbiti upravo kroz naftno nadmetanje s Iranom, jer Europa će promijeniti kurs i okrenuti se Kini ili početi teškom mukom progledavati polukanalima Rusiji kroz prste kako bi dolazila do toliko željenog energenta - nafte. Te važne resurse SAD je smišljeno smislio kao mehanizme da EU ne dobiva, te je na tu kartu htio uvući EU u sukob s obzirom da su svi dotoci nafte prema EU vrlo ograničeni. I naftovod sjevernog toka i naftovod družba nisu slučajne situacije koje su prethodile. EU je pod pritiskom Ukrajine, a s druge strane SAD. Jedna i druga strana ih ucjenjuju mehanizmima isporuke nafte a sve su to unaprijed pripremile silnice iz sjene.
Na sličan način Nijemci, odnosno njihova najstarija komercijalna banka, Deutsche Bank, pomagala je bezbroj puta Donaldu Trumpu s kraja 80-ih te cijele 90-e u izvlačenju iz zone bankrota kada je pokretao kockarnice ili manipulirao nekretninskim biznisom po SAD-u, tvrdi Božanović. Očekivao je on sada njemačku pomoć oko Hormuškog tjesnaca, ali bezuspješno. Vjerojatno nenaplaćeni dug od 300 milijuna dolara stoji kao kost u grlu Nijemcima da mu pruže partnersku ruku u ovome bezumnom krvoproliću.
- Cjelokupna situacija me podsjeća na povijesne činjenice između 1903. do 1940 godine i izgradnju pruge Berlin - Bagdad, razloge izgradnje pruge, kasnije borbe za teritorijalna prava nad prugom i borbe silnica da pruga ne dođe do ciljane luke Basra u Perzijskom zaljevu, kako bi se zaobišao Sueski kanal, jer je tada njemačko carstvo imalo sve veća ograničenja trgovinskih razmjena plovnim putevima. Ne treba zaboraviti činjenicu da su ograničeni plovni putevi, a zatim i željeznički. Njemačkom carstvu su bile izuzetno ograničene trgovinske razmjene, a samim time i resursi. Upravo takva ograničavanja silnica krupnog kapitala dovela su do prvog, a zatim i drugog svjetskog rata. No pobjednici pišu povijest, pa je vjerojatno nebitno što piše jedan geopolitički, energetski i ekonomski analitičar - zaključio je Božanović.
Otvori KEKS Pay
