Na pretragu za određivanje hormonskog stanja u Petrovoj su mi rekli u lipnju da me mogu naručiti tek u rujnu! A i nakon vađenja krvi čeka se na nalaze mjesec dana. Do listopada, znači, neću znati mogu li začeti. Znate li kako čovjeka ubija neizvjesnost u ovako osjetljivu životnom trenutku, kad želiš djecu?! – uzbuđeno nam se požalila mlada žena. Uznemirena je i kći onkološke pacijentice dok govori kako joj majka u Klinici za tumore mora također po dva ili tri mjeseca čekati na kontrolne tumorske markere.
Rezultat istog dana
I pacijentima koji imaju problema s reproduktivnim zdravljem i onima za koje postoji sumnja na neka patološka stanja, čekanje na rezultate pretraga strašno je dugo. Zašto se i koliko zapravo čeka na određivanje hormonskog stanja i tumorske markere, pitali smo u KBC-u Zagreb, u čijem je sklopu i Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj.
– Zbog ograničenja financijskih sredstava za nabavu reagencija, a velikog priliva pacijenata iz cijele zemlje te optimalne organizacije rada, dio se pacijenata kojima je potrebno odrediti koncentracije različitih hormona naručuje. Bez naručivanja primaju se poliklinički onkološki pacijenti, maloljetne osobe, trudnice i žene u postupcima potpomognute oplodnje u KBC-u Zagreb – glasi kratak odgovor doc. dr. sc. Zlatka Giljevića, sanacijskog upravitelja KBC-a Zagreb.
Postupak utvrđivanja hormonskog stanja traje svega nekoliko sati, međutim, problem je u skupim reagensima. – Uzorci se skupljaju pa se naruči reagens tek kad ih se nakupi određeni broj – neslužbenim kanalima opisali su nam način snalaženja u bolnicama. U jednoj pak privatnoj ordinaciji kažu da je ta pretraga kod njih gotova istog dana zato što oni materijal koji naruče odmah i plate, dok bolnice, nažalost, to nisu u stanju.
Ne mogu naplaćivati
I u KBC-u "Sestre milosrdnice" štedljivi su na skupim materijalima. Jedno pakiranje sadrži sto uzoraka za određivanja hormonskog stanja i stoji oko tisuću kuna (pojedinačno se ne prodaju nigdje u EU), s tim da je iskoristivost jednog paketa oko 80 posto. Naime, po otvaranju kutije, desetak uzoraka potrebno je za kalibraciju, a kod nekih pacijenata potrebna su dva uzorka ili ponavljanje ispitivanja. – Više od pola mjesečnog budžeta zapravo nam ode na jeftine pretrage, recimo, glukoza, koja stoji deset kuna, ali napravimo ih više od tisuću. To su osnovne pretrage bez kojih intenzivna ne bi uopće mogla raditi. Ako nije hitna kontrola, druge pretrage čekaju – govori prof. Nada Vrkić, spec. med. biokemije, predstojnica Zavoda za kemiju KBC-a "Sestre milosrdnice". Naručivanja pacijenata, kaže, nekad su i neracionalna, ali tko može nekome reći "nemoj raditi tu pretragu"?
– Ljudi dođu i kažu: "Ja ću platiti", ali ne možemo u državnoj bolnici naplaćivati pretrage – kaže prof. Vrkić.
Razloga za ljutnju pacijenata stoga ima i nema, dodaje prof. dr. sc. Vesna Šerić, ravnateljica KBC-a. – Problem je također i u neusklađenosti koja se dogodi kad onkolog pacijenta naruči s nalazima tumorskih biljega. Stalno im govorimo da ne naručuju pacijente s nalazima, nego da dođu onda kada im budu gotovi tumorski markeri – navodi prof. Šerić.
>> HZZO kreće u akciju skraćivanja listi čekanja
Ne znam da li ste vi ostali pročitali članak s razumjevanjem??? Jedno pakovanje od 100 uzoraka košta 1000 kuna i iskoristivost pakovanja je 80%.Znači jedan marker košta 12,5 kuna, a neki pacjenti trebaju i po dva uzorka,tj.25,00kn. I zbog tih 25,00kn čekaju tri mjeseca da se utvrdi da li imaju tumor ili ne.Ako sam dobro shvatila članak, a mislim da jesam,ministar zdravstva ,premijer i cijela vlada moraju dati odmah neopozive ostavke ili prodati jedan od očiju javnosti sakriven auto u MUP-u,pa če biti za pretrage za slijedeće tri godine.