Ivica Račan upoznao je hrvatsko iseljeništvo preko supruge Dijane
Pleštine. Dijana je bila dio nas, ona je dobro razumjela što znači biti
iseljenik jer su i njezini roditelji bili pripadnici te zajednice. I
Račan se rodio u iseljeništvu. U logoru! Kao što je pomogla suprugu da
posjeti to mjesto i osobno se upozna s okrutnošću sredine u kojoj je
tijekom Drugoga svjetskog rata živjela njegova majka, s istom je
strašću Dijana Pleština uvjerila Račana da u izvandomovinstvu može
pronaći ljude koji su spremni pomoći da se ostvari njegova vizija
demokratske i poštene Hrvatske.
Kao predsjednik Vlade RH posjetio je Washington 2002. godine, a mi
novinari bili smo iznenađeni skromnošću i čvrstim stavovima kojima je
zastupao Hrvatsku na svakom sastanku, od Bijele kuće i susreta s
američkim predsjednikom Georgeom Bushom, Condoleezzom Rice do sastanaka
sa senatorima i kongresnicima na Capitol Hillu.
Jednako je bilo i u New Yorku, gdje je Račan održao niz poslovnih
sastanaka, ali slobodno vrijeme posvećivao je svojoj Dijani. Brzo smo
uočili kako na sve susrete dolazi temeljito pripremljen, čime je
osvojio simpatije i poštovanje američkih sugovornika. Svi su
naglašavali njegovu reformatorsku ulogu devedesetih i golem doprinos
izgradnji demokracije u Hrvatskoj. Ivica Račan nikad nije na tim
susretima, a pitali su ga za mišljenje o prvom hrvatskom predsjedniku,
ogovarao ili negativno govorio o Franji Tuđmanu.
Na primjedbe američke strane da je Tuđman bio pretjerano autoritativan,
Račan je kratko odgovarao: “Trebalo je obraniti Hrvatsku, biti
predsjednikom u zemlji pritisnutoj nepravednom agresijom.” I takvim je
ponašanjem, suprotnim onom drugih hrvatskih političara, iznenadio nas
novinare i iseljenike.
Upravo te godine Dijana Pleština odlučila je napustiti mjesto
profesorice na američkom sveučilištu, vratiti se u Hrvatsku i posvetiti
Ivici. Nama novinarima iskreno je govorila, kako to Amerikanci
čine, da voli Ivicu i da je brak s njim važniji od svega. Putovala je s
premijerom uvijek tražeći pomoć za razminiranje Hrvatske i koristeći to
vrijeme da budu što više zajedno.
Obilazak Times Squarea, najposjećenijeg trga u New Yorku, u lipnju
2002. godine, posebno ih je razveselio. Tada su za Večernji list kazali
da su sretni. Dijana i Ivica nisu tražili od diplomacije da im
organizira skupe zabave po New Yorku. Večer u jazz klubu na Manhattanu
i hamburger bili su dovoljni.
Ivica Račan tada je bio iznenađenje svima nama koji ga nismo poznavali,
a doživljavali smo ga kao komunističkog lidera vjerujući da je čovjek
“staroga kova”. Svaki susret s njim, privatni ili službeni, otkrivao je
da je riječ o posve drukčijoj osobi. Američko osiguranje tvrdilo je da
tako opuštenog premijera, bez posebnih zahtjeva, nisu vidjeli ni
pratili.
Nepoznati detalji i fotografije Ivice Račana s njegova puta u SAD u lipnju 2002. godine
