U kosovskom gradiću Vučitrnu (albanski Vusatrri), 30-ak kilometara
udaljenom od Prištine, obitelj hrvatskoga generala Rahima Ademija,
protiv kojega se na Županijskom sudu u Zagrebu vodi postupak zbog
ratnih zločina počinjenih u Medačkom džepu, s nestrpljenjem iščekuje
presudu koja će, kažu, napokon skinuti ljagu s imena njihova sina i
brata. Osim herojstva, Rahimu se, uvjereni su obitelj i prijatelji,
nema što pripisati.
Sve one ratne, a i ove poratne godine obitelj Ademi i sama je bila
žrtva Rahimova angažmana u Domovinskom ratu. Ubojstvo brata Azema,
uhićenje i ispitivanje oca Rexhepa, paljenje obiteljske kuće te
miniranje generalove rodne kuće u selu Karaqe, samo su neke od tortura
kroz koje su prolazili i zbog kojih još čvršće vjeruju da je njihov
Rahim početkom 1990ih odlučio ispravno.
Večernjakov reporter posjetio je generalovu obitelj u Vučitrnu, u kojem
ne svane jutro da Rahimova majka Raza ne upita za svoga sina, a otac
Rexhep ne poželi što skoriji svršetak te agonije.
Samo da mi ga je prije smrti još jednom dodirnuti rekla nam
je kroz suze Rahimova 82-godišnja majka, koja sina nije vidjela punih
18 godina. Velika je to tuga. Bolesna sam, umorna i svakoga časa
mogu umrijeti. Ja nemam želja za sebe, već samo za njega. Neka ga prati
sreća, neka ga čuva Bog. Svaki dan molim se za njega i pitam muža je li
oslobođen naš Rahim. Nažalost, ne mogu ga posjetiti jer sam teško
pokretna, a otkad slabije čujem, teško razgovaramo i telefonom. Znam da
je moj Rahim nevin, samo bih htjela doživjeti dan kad će ga osloboditi.
Otac Rexhep teško suzdržava suze. Sina je posljednji put vidio prije
godinu dana, kad ga je posjetio u Zagrebu.
Rahim je bio zadovoljan što se proces protiv njega vodi u
Hrvatskoj, a ne u Haagu, jer vjeruje u hrvatsko pravosuđe i zna da će
biti oslobođen. On nikad ne bi naudio civilima, a njegovi su motivi
uvijek bili ljubav prema Hrvatskoj i borba protiv srpskog agresora.
Ponosan sam što je moj sin četiri godine ratovao protiv srpskog
okupatora i što je iz svake bitke izišao kao pobjednik. Znam da će biti
oslobođen svih optužaba i znam da sva naša patnja neće biti
uzaludna uvjeren je Rexhep.
Naš novinar s Ademijevim bratom u
dvorištu obiteljske kuće
A patnja Ademijevih nije bila mala. Do povlačenja srpskih snaga s
Kosova, obitelj Ademi je zbog sinova ratovanja na hrvatskoj strani
prečesto bila na crnoj listi srpskih vlastodržaca.
Srpska obavještajna služba često me odvodila i ispitivala o
Rahimu te me svaki put odvodila i u zatvor priča Rexhep.
Stalno su nas maltretirali, ali nikada to nismo spominjali Rahimu, jer
bi svatko od nas, da je na njegovu mjestu, učinio isto. Spalili su nam
kuće, pa i onu staru 350 godina u kojoj se rodio Rahim.
Ipak, najgore je bilo 1998. godine kada su mi ubili sina Azema, koji je
bio osobni vozač Fadila Hoxhe, člana Predsjedništva Jugoslavije koji je
predstavljao pokrajinu Kosovo. Nakon što je Azem odvezao Fadila u
Vojvodinu, na povratku kući presrela ga je srpska obavještajna služba i
ubila s tri metka. Njegovo su tijelo bacili u kukuruzište. Pronašli smo
ga tek poslije mjesec dana. No, sve to što smo preživjeli samo nam
govori da će ishod biti pravedan i da nismo uzaludno patili. Kad god
nazove Rahim, uvjerava nas da će sve biti dobro i da će presuda biti
oslobađajuća. On kaže: "Ja znam da to nisam učinio i znam da su i Bog i
pravda na mojoj strani! Samo treba biti strpljiv".
Samo da mi ga je još jednom prije
smrti dotaknuti - kaže kroz suze Rahimova 82-godišnja majka Raza
Oslobađajućoj presudi i susretu s Rahimom nadaju se i njegovi rođaci,
prijatelji i sumještani. Generalova nećakinja Vjollca, studentica druge
godine psihologije, za strica kaže da je heroj, a njezin brat Besnik
rado se prisjeća 1995. godine, kad je posljednji put vidio
strica: Zamolio me da mu sljedeći put donesem koji kamen i malo
pijeska s rodne grude.
EKSKLUZIVNO: Večernjakov reporter na Kosovu s obitelji generala Ademija
