Bakterija Yersinia pestis, uzročnik kuge poznate kao Crna smrt, nije nestala, treća pandemija koja je započela 1855. u Kini i dalje se „tiho razvija“, upozorava Pasteurov institut u Parizu. Iako je u Europi posljednji slučaj zabilježen 1945. na Korzici, bolest uzrokuje tisuće infekcija godišnje u Africi, Aziji, Americi i drugdje, a stručnjaci ističu da može desetljećima „nestati“ prije nego što se naglo vrati. "Između 1990. i 2020. godine WHO-u je prijavljeno gotovo 50. 000 slučajeva u 26 zemalja. Taj broj je vjerojatno podcijenjen zbog nedovoljnog prijavljivanja od 2008. godine. Kuga može nestati desetljećima, a onda se iznenada pojaviti, primjerice, 2013. vratila se u Kirgistan i Rusiju nakon 30 do 34 godine", kazala je Anne-Sophie Le Guern, direktorica Nacionalnog referentnog centra za kugu u Pasteurovom institutu. Najteže pogođene zemlje su Demokratska Republika Kongo i Madagaskar, gdje se svake godine tijekom kišne sezone pojavi 250 do 500 slučajeva. Aktivne epidemije bilježe se u Kini i Mongoliji, dok u SAD-u svake godine dolazi do 1–2 smrtna ishoda u nacionalnim parkovima na zapadu (zbog kontakta s prerijskim psima i buhama). Sporadični slučajevi javljaju se i u Peruu, piše Le Monde.
Bakterija preživljava u rezervoarima divljih glodavaca. Ljudi se najčešće zaraze ugrizom zaražene buhe, razvijajući bubonsku kugu. Simtpomi su visoka temperatura, slabost i otečeni limfni čvorovi (bubon). U 20–40% slučajeva bubon se gnoji, a bez liječenja dolazi do smrtonosne sepse. Ako bakterija dospije u pluća, nastaje plućna kuga izrazito zarazna aerosolima kašljanja, koja bez terapije ubija u oko tri dana. (Bubonska kuga je naziv za najčešći i najpoznatiji oblik kuge, zarazne bolesti koju izaziva bakterija Yersinia pestis. Izraz bubonska dolazi od riječi bubon za otečenu žlijezdu, a odnosi se na njen najpoznatiji simptom - otečene limfne žlijezde pod pazuhom. Često se koristi i kao sinonim za kugu, iako postoje još dva oblika iste bolesti, plućna kuga i kužna sepsa. Uzročnik bubonske kuge se smatra odgovornim za epidemiju Crne smrti koja je u 14. stoljeću izazvala smrt 30-60 % svih stanovnika Europe).
U 20. stoljeću antibiotici i javnozdravstvene mjere drastično su smanjili smrtnost, no glavni izazov ostaje cjepivo. Christian Demeure, voditelj istraživanja u Pasteurovom institutu, objašnjava: "Velike farmaceutske tvrtke nisu zainteresirane jer tržište nije dovoljno veliko. Zato cjepiva razvijaju biotehnološke tvrtke, akademski laboratoriji i vojni izvođači – motivirani prijetnjom biološkog oružja.“
Yersinia pestis nalazi se na listi bioterorističkih agenasa kategorije A američkih CDC-a (uz antraks, male boginje, botulizam i tularemiju). Niska zarazna doza, laka prenosivost i visoka smrtnost čine je prioritetnom prijetnjom. Povijesno je korištena kao oružje: Japanska Jedinica 731 tijekom Drugog svjetskog rata zarazila je buhe kugom protiv kineskog stanovništva (npr. epidemija u Ningbou 1940. – 112 mrtvih), dok je SSSR-ov program Biopreparat gomilao tone bakterija. U Pasteurovom institutu Demeureov tim razvija živo atenuirano cjepivo na bazi Yersinia pseudotuberculosis (s oslabljenom virulencijom i dodanim F1 proteinom kuge). "Do sada je zaštitilo miševe od bubonske kuge. Nadamo se da ćemo 2026. pokazati učinkovitost kod ne-ljudskih primata", kazao je Christian Demeure. Drugi kandidati uključuju proteinska cjepiva (PharmAthene, DynPort u SAD-u), kineske formulacije, britanske (Oxford, mRNA u Tel Avivu) i one Britanske vojske. Cilj je brzi odgovor na mogući bioteroristički napad.
Otvori KEKS Pay
