Kuga, često zvana i crna smrt, u nekoliko je valova kroz srednji vijek hametice odnosila živote po Europi. Ova zoonoza, bolest koja se prenosi preko životinja – konkretno se radi o bolesti glodavaca – uzrokovana je bakterijom Yersinia pestis. Od svega što danas znamo o bolesti koja je izazvala najveću pandemiju u povijesti, a riječ je o bubonskoj kugi, ostalo je pitanje na koje odgovora do sada nije bilo u enciklopedijama: odakle je crna smrt uopće stigla? Prema najnovijem istraživanju koje je provelo nekoliko znanstvenih institucija poput Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu, Sveučilišta u Tübingenu te Sveučilišta u Stirlingu u Velikoj Britaniji dokazuje se kako je izvorište jedne od najgorih pandemija u povijesti u središnjoj Aziji, točnije u Kirgistanu.

Izvorište uz jezero Isik-Kulj
U službenom priopćenju o ovoj studiji precizira se kako je na Sredozemlje kuga stigla 1346. godine preko trgovačkih brodova koji su prevozili robu s teritorija Zlatne Horde na Crnom moru. Zlatna Horda bila je srednjovjekovna mongolska država osnovana na širem području središnje Azije i istočne Europe, na sjeverozapadnim teritorijima carstva Džingis-kana. Bolest se nakon toga proširila cijelom Europom, Bliskim istokom i sjevernom Afrikom ubivši 60 posto stanovništva, odnosno 50-60 milijuna ljudi, u pojavi koju danas poznajemo pod imenom “crna smrt”, što je i postao sinonim za kugu. Ono što posebno zapanjuje je da je druga pandemija koja se nastavila na taj prvi val trajala pola tisućljeća sve do ranog 19. stoljeća. Dugo se spekuliralo što je izazvalo takav val zaraze pa je tako po najpopularnijoj teoriji izvorište bilo negdje u istočnoj Aziji, odnosno u Kini. No, za to nije bilo nikakvih materijalnih dokaza. Ali jest za tvrdnju kako je izvorište u središnjoj Aziji, u blizini jezera Isik-Kulj koje se nalazi u današnjem Kirgistanu. Utvrđeno je kako je epidemija ondje desetkovala lokalnu trgovačku zajednicu u godinama 1338. i 1339., znači prije prvog službeno zabilježenog slučaja. Konkretnije, iskapanja koja su obavljena još prije 140 godina otkrila su nadgrobne ploče kroz čije se napise može zaključiti kako su pokopani pomrli upravo tih godina od nepoznate epidemije, odnosno nametnika, dakle kuge. Od prvog otkrića, radilo se o nadgrobnoj ploči na sirijskom jeziku, ta je teorija o dolasku crne smrti u Europu bila predmetom kontroverzi. I sada je međunarodna znanstvena momčad analizirala drevnu DNK iz ljudskih ostataka, točnije zubi preminuloga, kao i povijesne i arheološke podatke s dva lokaliteta na kojima su pronađeni istovjetni napisi o kugi. Prvi su rezultati bili jako ohrabrujući jer je u ostacima pokopanih prepoznata DNK bakterije Yersinia pestis, koja izaziva crnu smrt.

– Mogli smo napokon pokazati kako je epidemija koju se spominje na nadgrobnim pločama doista izazvana kugom, rekao je jedan od glavnih autora studije Philip Slavin, povjesničar na Sveučilištu Stirling u Velikoj Britaniji.
To, ipak, nije bio konačan dokaz o izvorištu crne smrti. Jedna je teorija, koja je bila široko prihvaćena u znanstvenoj zajednici, govorila o tome kako se dogodio svojevrsni “veliki prasak kuge”, odnosno nagla mutacija osnovnog njezina soja u niz različitih sojeva koji su izazivali zaraze različitih vrsta kuge. Ako je doista bilo tako, točno vrijeme kada se ovo dogodilo nije se moglo utvrditi, vjerovalo se kako se radi o nekom periodu u dosta širokom rasponu od 10. i 14. stoljeća. Sada je ovo istraživanje povezalo kompletni genom drevnog genoma kuge s lokaliteta u Kirgistanu te istražilo kako bi se on mogao povezati s tim “velikim praskom kuge”.
– Otkrili smo kako su se drevni sojevi iz Kirgistana postavljeni točno na vrhu ove masivne diversifikacije. Prepoznali smo osnovni soj crne smrti pa čak i datum kada se pojavio, znači 1338. godine – rekla je Maya Spirou, vodeća autorica studije koja je istraživačica na Sveučilištu u Tübingenu. Ostaje pitanje odakle je točno stigao i taj osnovni soj, je li se razvio lokalno ili se proširio od negdje drugdje? Kuga nije bolest ljudi, bakterija kruži u populacijama divljih glodavaca širom svijeta, u nečemu što se naziva spremnicima kuge. Dakle, drevni srednjoazijski soj koji je izazvao epidemiju 1338. i 1339. godine oko jezera Isik-Kulj morao je stići iz nekog od tih spremnika.

Novi sojevi bliski drevnim
– Shvatili smo da su novi sojevi koje danas nalazimo u području planina Tian Shan vrlo blisko povezani s drevnim sojem, dakle vrlo blizu gdje je taj soj i pronađen. To upućuje na izvorište predaka crne smrti u središnjoj Aziji – objasnio je Johannes Krause, stariji autor na ovoj studiji te ravnatelj na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju. Takoova studija, iako temeljena na  jako malom uzorku, pokazuje kako istraživanje vrlo jasno definiranih arheoloških konteksta te uska suradnja između povjesničara, arheologa i genetičara može razotkriti velike povijesne misterije kao što je izvorište crne smrti i to s preciznosti bez presedana.