Jedan od najvećih štrajkova u povijesti američkog zdravstva potresa New York od početka 2026. godine, kada je oko 15.000 medicinskih sestara napustilo svoja radna mjesta u velikim bolničkim sustavima Mount Sinai, Montefiore i NewYork-Presbyterian. Štrajk još uvijek traje, pregovori su u tijeku, a potpuni dogovor nije postignut. Radni spor prerastao je u političku i društvenu raspravu o održivosti američkog zdravstvenog modela, ali je istodobno otvorio pitanja koja su itekako poznata i Hrvatskoj: kronični nedostatak kadra, preopterećenost zaposlenih i eksploziju troškova zdravstva.
New York je jedan od najskupljih gradova na svijetu. Prosječna godišnja plaća kreće se između 74.000 i 100.000 dolara, no životni troškovi često nadmašuju i znatno veća primanja. Najamnine, porezi, privatno zdravstveno osiguranje, obrazovanje djece i prijevoz čine čak i šesteroznamenkaste plaće nedostatnima za stabilan životni standard srednje klase. Medicinske sestre u New Yorku često zarađuju između 120.000 i 160.000 dolara godišnje, dok liječnici prosječno primaju između 220.000 i 320.000 dolara, a specijalisti i kirurzi više od 400.000 dolara godišnje. Liječnici na specijalizaciji započinju karijeru s oko 70.000 do 90.000 dolara godišnje. Unatoč tim iznosima, mnogi zdravstveni radnici tvrde da se financijski pritisak ne smanjuje, nego raste. „160.000 dolara godišnje u New Yorku više nije luksuzna plaća, nego borba za srednju klasu“, poručuju sindikalni predstavnici, upozoravajući da je realna kupovna moć zdravstvenih djelatnika u padu.
Stanje u američkom zdravstvu opisuje i medicinska sestra Katharine Bartol, rođena Njujorčanka hrvatskog podrijetla, čiji su roditelji i djedovi i bake emigrirali s otoka Krka u SAD 1960-ih godina. Diplomirala je sestrinstvo 2003. godine i tijekom karijere radila u različitim područjima – od interne medicine i kirurgije do anesteziologije, zdravstvene informatike i edukacije studenata sestrinstva.
Za nju je sestrinstvo uvijek bilo više od profesije. Odluku da postane medicinska sestra donijela je još kao tinejdžerica, kada se njezina sestra borila s dječjim rakom. Tada je prvi put izbliza vidjela koliko medicinske sestre znače pacijentima i njihovim obiteljima te shvatila da želi raditi posao koji donosi nadu i utjehu.
Danas upozorava da su uvjeti rada sve teži. Pacijenti su bolesniji, hospitalizacije kraće, a broj pacijenata po sestri često previsok. Medicinske sestre rade u nepredvidivim i često kriznim situacijama, što stvara kontinuirani stres i povećava rizik od profesionalnog sagorijevanja. Ipak, ističe da je najveća nagrada vidjeti poboljšanje pacijentova stanja i znati da je zdravstveni tim izravno pridonio nečijem oporavku. Iako prati aktualni štrajk, sama nikada nije sudjelovala u štrajku tijekom svoje karijere. Uspoređujući SAD i Hrvatsku, ističe da američke medicinske sestre imaju više mogućnosti akademskog napredovanja, uključujući rad u ulozi zdravstvenih pružatelja usluga poput nurse practitionera, te znatno višu financijsku kompenzaciju. No organizacija sustava te iskustvo pacijenata i zdravstvenih radnika bitno se razlikuju.
Američki zdravstveni sustav temelji se na snažnoj ulozi privatnog sektora. Bolnice djeluju kao korporacije, financirane privatnim osiguranjima, državnim programima i izravnim plaćanjima pacijenata. Radni sukobi odvijaju se između sindikata i bolničkih uprava, a pacijenti često trpe posljedice kroz odgođene zahvate i preusmjeravanja. Hrvatski zdravstveni sustav, s druge strane, pretežno je javni i centraliziran, financiran obveznim zdravstvenim osiguranjem i državnim proračunom. Plaće su znatno niže, ali je zdravstvena zaštita univerzalna i dostupna svim građanima bez izravne naplate. Štrajkovi su uglavnom pritisak na državu kao poslodavca, a zakon nalaže minimalni opseg rada kako bi se zaštitili pacijenti.
Posebno šokantna za europske čitatelje jest činjenica da američke bolnice mogu privremeno ukinuti zdravstveno osiguranje štrajkašima, što je pravno dopušteno u SAD-u, dok je u Europskoj uniji zdravstveno osiguranje temeljno pravo neovisno o radnom statusu. Podršku štrajku pružili su gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani i senator Bernie Sanders, dugogodišnji ideološki protivnici tržišnog kapitalizma i simbol američke socijalističke ljevice. Za njih je ovaj štrajk poslužio kao politička platforma za promociju vizije u kojoj država preuzima centralnu ulogu u zdravstvu i gospodarstvu, dok privatni sektor postaje sekundaran. Radni spor tako je prerastao u ideološki sukob oko same prirode američkog sustava.
Njihova javna prisutnost na prosvjedima pretvorila je štrajk u politički simbol, a ne samo sindikalni spor. Kritičari tvrde da se time radni sukob instrumentalizira u širu borbu između kapitalističkog i socijalističkog modela društva, dok pristaše smatraju da je upravo takva politizacija nužna kako bi se razotkrile slabosti postojećeg sustava. Newyorški štrajk – koji još nije završen – pokazuje da ni najbogatiji grad na svijetu nije imun na krizu u zdravstvu. I američki i hrvatski sustav suočavaju se s istim temeljnim problemima: kroničnim nedostatkom osoblja, rastućim troškovima i iscrpljenim zdravstvenim radnicima.
Otvori KEKS Pay
Hahaha, ovo me podsjeća kad sam ko mali našel u školskoj knjižnici neku prastaru jugoenciklopediju, i unutra slike iz amerike- nemiri, radnici štrajkaju, policija tuče, užas do užasa… stvarno ne znam zakaj su im onda ljudi bježali u ameriku a ne u rusiju ili kinu