Za kolekcionare oružja u Hrvatskoj, skupinu koja će za sebe reći da su
zaljubljenici u povijest, umjetnost i tehnička dostignuća, može se reći
da s nestrpljenem iščekuju dan kada će Hrvatska postati članicom
Europske unije. Tako će im se, naime, otvoriti za sada još uvijek
čvrsto zatvorena vrata tržišta ljubitelja starog oružja u Europi. Moći
će tada sve što sada, zakonski, ne mogu razmjenjivati dragocjene
komade, kupovati primjerke za kojima godinama žude, prodavati... Jer,
dok Hrvatska ne uđe u Europu, ili dok se odredbe iz Zakona o oružju
koje se njih tiču ne promijene, o ovome mogu samo sanjati.
Staro se oružje u nekim zemljama EU može kupiti s navršenih 18
godina, samo treba pokazati osobnu iskaznicu. A kod nas se mora
pribaviti dozvola za skupljanje, ići na liječnički, takvo se oružje
skladišti na poseban način, a policija nas obilazi i provjerava je li
uistinu sve po propisu. Više kontroliraju nas nego one koji imaju
oružje koje je u upotrebi. To je zato što su naše zbirke legalne i za
nas se zna tko smo. S druge strane, bez problema možete kupiti sjekiru,
metalne utege, psa kojeg ćete dresirati da nekom naudi. A oružje koje
mi kolekcionari skupljamo trajno je onesposobljeno rekli su nam
kolekcionari oružja s kojima smo se sastali u streljani Trnje.
Lovci i strijelci
Tamo, kažu, odlaze ponekad na gađanje, jer dio se njih bavi lovom ili
su sportski strijelci, a ponekad kako bi popričali i jedan drugome
otkrili jesu li, i gdje, pronašli kakav novi komad za zbirku. Dok nam
pokazuju neke od primjeraka, za koje kažu da ih inače razgledaju u
rukavicama, jer je znoj kiseo pa može nauditi površini staroj stotinjak
i više godina, otkrivaju da su među kolekcionarima liječnici,
sveučilišni profesori, javni bilježnici, vojnici, piloti... Jedan od
njih je Ivan Plivelić, sudski vještak za oružje. On skuplja puške
proizvedene do kraja 19. stoljeća. Zvonimir Budimčić "specijalizirao"
se za dugo vojno naoružanje, Mirza Omanović za pištolje. Ima ih iz
Austrije, Njemačke, Poljske..., uglavnom je to oružje koje je u
ratovima upotrebljavano na ovim prostorima:
Na tom oružju pokušavamo zaustaviti vrijeme, sačuvati povijest.
Kad nas nekome spomenete, ljudima se, doslovno, diže kosa na glavi.
Misle da smo kompleksaši, militantni tipovi, ali nitko od nas nikada
nije zloupotrijebio to što ima, niti se kada moglo čuti da je
kolekcionar oružja počinio neki zločin. S tim se oružjem ne čine
kaznena djela, ono je samo predmet interesa jedne skupine. Predstavlja
to i svojevrstan kapital, ali nama ono i emocionalno puno znači pa si
ni u jednom trenutku ne možemo dopustiti da učinimo išta mimo zakona
jer bismo automatski ostali bez cijelih zbirki koje smo godinama
skupljali objašnjavaju.
Dvije kategorije
Kolekcionare se, kažu, dijeli u dvije kategorije: one koji skupljaju
novo oružje jer ih zanimaju tehnološka dostignuća i one koji skupljaju
staro oružje koje više nije u upotrebi, jer ih zanima povijest. Tu,
opet, postoje razne podvarijante, po razdobljima, ratovima, vrstama
oružja, a nerijetko kolekcionari odu i korak dalje pa uz oružje
skupljaju uniforme, futrole, torbice za municiju...
Do novih-starih komada za zbirke dolaze u antikvarijatima, putem
oglasnika ili se mijenjaju, ali samo s osobama koje imaju sve potrebne
dokumente.
Sada se, uglavnom, mogu naći primjerci koje prodaju nasljednici
zbirki koji ili ne ispunjavaju zakonske uvjete da bi se nastavili
baviti kolekcionarstvom ili to ne žele, ili, jednostavno, hoće novac.
Žao nam je što se strancima oružje prodaje u bescjenje, a mi ne možemo
kupiti ništa. I inače se moglo puno više toga sačuvati, jer
zaplijenjeno oružje ide na uništavanje pa se tako još više osirumašuje
ponuda i uništavaju vrijednosti. Ne poduzme li se nešto, isto će se
dogoditi i s ograničenom količinom automatskog oružja proizvedenom
tijekom Domovinskog rata kažu kolekcionari.
Nema proizvodnje
Željko Kuhar, vlasnik trgovine oružjem Hunter K&Ž, a ujedno i
kolekcionar starog oružja, kaže da se može skupljati sve naoružanje,
osim otpisanog vojnog i policijskog, kakvo se još uvijek upotrebljava.
Kad prestane biti u standardnom naoružanju, i ono se može
skupljati objašnjava. No, kolekcionari kažu da kada bi se, na
primjer, kalašnjikov sutra izbacio iz uporabe, za njim nitko ne bi
posegnuo jer nikome ne treba primjerak kakvih je "na tone".
Materijali od kakvih je izrađeno staro oružje, danas se, na
žalost, ne proizvode kaže Kuhar. A Plivelić objašnjava da bi
jedan, na primjer, pištolj stajao oko 10 tisuća eura ako bi se danas
proizvodio onom preciznošću kojom se proizvodio nekada.
Stranci kupuju naše oružje u bescjenje