Smještena na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine, u šumovitom i brdima ispresijecanom krajoliku gotovo pa netaknute prirode, na desetak kilometara od rijeke Drine koja upravo tu u svojem srednjem toku nezaustavljivo teče prema sjeveru, smjestila se Srebrenica, gradić i sjedište istoimene općine, koja je zbog svoje tragične prošlosti urezana u kolektivno pamćenje Bošnjaka, ali i ostalih koji suosjećaju s onim što se u srpnju prije točno 30 godina događalo. Bilo je to, uz Vukovar, Prijedor, Dubrovnik i druge gradove u BiH i Hrvatskoj, zasigurno najmračnije razdoblje europske povijesti druge polovine 20. stoljeća, vrijeme u kojemu su ljudi ubijani na izrazito svirep način, i to samo zato što su pripadali drugom narodu. U nemilosrdnoj kampanji Vojske Republike Srpske, nakon zauzeća Srebrenice 11. srpnja ubijeno je više od 8000 Bošnjaka, i to na različitim lokacijama, od Potočara pa do nepreglednih šuma u smjeru Kladnja i Tuzle, no za sva je ova zlodjela karakterističan identičan potpis i pečat – ubijani su razoružani muškarci, sustavno, metodično, po unaprijed zacrtanom planu uništenja i zatiranja postojanja na tom prostoru.
A što o ovom zločinu piše u srbijanskim udžbenicima povijesti? Kako to opisuju? I opravdavaju?