Ovo mi zovemo malim pobjedama. Sedam dana ovaj pas nije pio, jeo, obavljao nuždu. Samo je stajao šćućuren u kutu svoje sobice u izolaciji. Više nismo znale što i kako da radimo pa smo ga odlučile svaki dan pomalo iznositi na naše igralište. I eto, konačno se počeo sam kretati, obavljati nuždu i jesti. A ono najbolje od svega: dođe malo i do nas, onako pokorno i nesigurno, ali dođe, pa zatraži kontakt, poželi da ga ruka pomiluje, napokon je to upoznao i sviđa mu se toliko da je jače i od silnog straha u njemu...
Ova objava volonterki iz Zadarskog azila stiže kao tračak svjetlosti na kraju mračnog tunela spoznaje o patnjama čak 69 životinja – 67 pasa i dva vuka – na posjedu u Splitu, zatečenih u zastrašujuće nehumanom stanju, izgrizenih, na kratkim lancima, atrofiranih nogu. Psi su ondje držani bez veterinarske skrbi, nijedan pas nije bio cijepljen, većina nije čipirana.
