Iako ih susjedi nisu čuli, vriskovi Ivane N. (32) odjekivali su skromnim podrumskim stanom dok je nemoćno promatrala kako joj suprug nožem ubada oca pred njezinim, ali i očima njihova malenog sina predškolske dobi. Horor koji se u ponedjeljak u 15.40 sati odigravao u Prilazu Gjure Deželića u središtu Zagreba završio je smrću umirovljenika Ivana Bodrožića (66), kojeg je ubio njegov zet.
Ruševna baraka bez struje
Ubojica je nakon grozomornog čina pobjegao na ulicu i izgubio se u gradskoj vrevi, a od tada policija za njim traga. Uhitili su ga danas poslijepodne. Koji se motiv krije iza ubojstva “simpatičnog i druželjubivog starčića”, kako ga opisuju susjedi, još uvijek nije sasvim jasno, budući da je Ivana N. u razgovoru s policijom još uvijek “poprilično zakopčana”, odnosno ne odaje previše informacija ni o tome što je prethodilo svađi, ni o tome gdje bi se njezin suprug mogao skrivati.
Njezin stav da ne želi odati supruga ne čudi s obzirom na to da je poznato kako je upravo ona nazvala hitnu nakon nesretnog događaja, ali ne i policiju. Istražitelje su o tome da se u stanu dogodila “sumnjiva smrt” obavijestili upravo djelatnici hitne koji su to u ovakvim slučajevima i dužni učiniti. Cijeli je događaj još mučniji kad se u obzir uzme to da su Ivana N., njezin suprug i dijete nekoliko tjedana ranije zamolili ubijenog Bodrožića da ih preko zime primi u svoj stan “kako ne bi imali problema s Centrom za socijalnu skrb budući da žive u ruševnoj baraci bez struje”.
– On ih je odmah pristao primiti iako ga kći godinama nije posjećivala. Njega vam je bivša supruga pred petnaestak godina ubola nožem, nakon čega su se rastali. Do tada su živjeli zajedno tu u stanu s kćeri, a nakon tog događaja i bivša supruga i kći odselili su se od njega i ostao je živjeti sam. Već tad bio je u mirovini, i to zato što je tvrtka u kojoj je radio propala, a on je, s obzirom na to da je od rođenja imao problema s nogom i dosta šepao, uspio dobiti invalidsku mirovinu – kazuju ljudi iz zgrade koji su ga poznavali.
Sve ću ostaviti svojem unuku
Ubijeni 66-godišnjak znao bi im u prolazu reći “da se žuri malo urediti stan jer im danas dolazi kontrola iz Centra”, a jako mu je bilo stalo do toga da mu unuk kojeg je obožavao ne završi u domu za nezbrinutu djecu.
– Znam da sam siromah i da nemam puno, ali i ovaj stan i sve što imam ostavit ću svom unučiću – znao je govoriti Ivan Bodrožić. Bio je, kažu, vedrog duha, a iako je šepao, svaki dan odlazio bi u Dom za starije osobe u obližnju Klaićevu po ručak. Otkako su se doselili k njemu, skrbio je i o kćeri i zetu kojima je također donosio po porciju jela, a navodno je između njih znalo doći do prepirke jer su oni “ležali do kasno popodne i samo visili na internetu” pa bi ga naljutilo što bi, kada bi ih zamolio da odu do trgovine ili pospreme nešto u stanu, oni to odbili. •
Zet mu zahvalio na gostoprimstvu...