U slovenskom parlamentu, doznaje se, održano je više tajnih sjednica Odbora za vanjsku politiku koje su se bavile problemom provedbe arbitražne odluke o razgraničenju Hrvatske i Slovenije u Savudrijskoj vali. Kako se približava objava odluke Arbitražnog suda, koji je objavio kako je zaključio postupak i poručio da će se odluka donijeti u “idućih nekoliko mjeseci”, na slovenskoj strani raste zabrinutost što i kako postupiti nakon nje.
Kako se neslužbeno doznaje, slovenski političari u tim projekcijama barataju pretpostavkom da će odluka suda biti sukladna sa sporazumom Račan-Drnovšek, koji je Sloveniji dao famozni “dimnjak” kao izlaz na otvoreno more, a to su zaključili iz riječi osramoćenog suca Jerneja Sekoleca koji je kazao kako je predsjednik suda kazao kako “taj sporazum i nije tako loš”.
Poziv na članak 60.
No u situaciji kad je Hrvatska izašla i iz sporazuma, nakon objave Večernjeg o kršenju pravila i nedopuštenoj komunikaciji i utjecaju na suce sa slovenske strane, apsolutno nitko i ništa, nijedno međunarodno tijelo, nikakav sud, nikakva odluka ne može natjerati Hrvatsku na prihvaćanje te odluke. A zaoštravanje situacije, poput neke vrste nasilnog provođenja odluke, najoštrije je zabranjeno međunarodnim pravom. Arbitražni sudovi oslanjaju se na premisu da će stranke prihvatiti odluke i ne postoji mehanizam za njihovo provođenje. Ni ugovor o pristupanju Hrvatske ne obvezuje Hrvatsku da provede odluku suda.
Hrvatska se – nakon odluke Sabora – pozvala na članak 60. Bečke konvencije, koji do sada nikada nije bio aktiviran. Mehanizam aktivacije članka 60., ako jedna strana ima prigovor, vodi se poveljom UN-a koja pak kaže da stranke “moraju prije svega tražiti rješenje s pomoću pregovora”. Države se u roku od godinu dana mogu pokušati dogovoriti o načinu mirnog rješavanja spora, bilo da je riječ o bilateralnom dogovoru, novoj arbitraži ili sudu. Hrvatska je pozvala Sloveniju na razgovor, što je Slovenija, očekivano, odbila. Rok za novi dogovor istekao je u kolovozu.
Hrvatskoj sada ostaje mogućnost da zatraži posredovanje Vijeća sigurnosti i da glavni tajnik UN-a imenuje miritelje. Hrvatska se za tu opciju još nije odlučila jer je, u principu, gubitak vremena i novca. Naime, miritelji samo pišu izvješće i daju preporuke, no one nisu obvezujuće. Ukratko: prema međunarodnom pravu, nijedna institucija ni tijelo ne donose finalnu odluku da je neki sporazum – u ovom slučaju arbitražni – raskinut.
I dok ne postoji instrument međunarodnog prava za nametanje odluke, kao ni naplate od Hrvatske troškova suda od trenutka istupanja (do tada je Zagreb potrošio više od 29 milijuna kuna (3,9 milijuna eura – 850 tisuća eura za troškove suda i 3,050.000 eura za troškove zastupanja), Sloveniji – kao i Hrvatskoj – preostaje lobiranje i politički pritisak. Slovenija je inzistirala da Europska komisija mora pritisnuti Hrvatsku, no EK je u ožujku – što se poklopilo s boravkom ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera u Bruxellesu – kazao kako općenito podupire arbitražne procese, ali su spremni podržati bilo koje održivo, bilateralno rješenje, a i predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani spor naziva bilateralnim. Stav da se u spor ne treba miješati iznijele su Litva i Poljska, kao i SAD.
Naravno, treba računati s mogućim provokacijama na terenu jednog dana kad se odluka objavi. Slovenija se pohvalila kako ima akcijski plan, no i hrvatski su ministri dobili naputak da se pripreme. Također, u kontekstu pritiska mogu se promatrati gužve na granicama, ali i, primjerice, političko uvjetovanje ulaskom u Schengen. No pitanje je koliko takvi potezi štete samoj Sloveniji, a i o hrvatskoj diplomaciji ovisi koliko će biti uspješni u uklanjanju tih prepreka. Naposljetku će države morati sjesti i dogovoriti se o nekom novom rješenju, što Hrvatska želi, ali Slovenija – barem za sada – ne. Do tada Sporazum o malograničnom prometu i suradnji (SOPS) između Hrvatske i Slovenije uspješno regulira režim na granici.
Da, ali što ako će presuda arbitražnog suda odgovarati hrvatskoj, o toj varijanti nitko ne razmišlja. hoćemo li i tada odbiti i reći nema predaje idemo u pravnu bitku unedogled pa kome prvom dojadi?