Kad sam se prvi put srela s majkom, tada još zatočenog Bara Kupershteina, Julijom, nije bila u stanju govoriti o svome otetom sinu iako je zato došla u Zagreb, u židovsku zajednicu. Prije razgovora s članovima obitelji prikazan je film o zvjerstvima 7. listopada 2023. i Juliji Kupershtein je pozlilo, morala je izaći. Umjesto nje govorila je Barova teta, majčina sestra Mazy. Obitelj tada još nije znala je li Bar uopće živ, iako su teroristi Hamasa objavili videosnimku njegove otmice.
Nevjerojatno je što je ta ista žena, koja je izgledala kao slomljena i slaba majka, poručila otmičarima svoga sina koji su je nazvali na mobitel, jer su i pozivi obiteljima bili jedan od oblika psihološkog rata. Nakon što su joj rekli da je ne vide na prosvjedima na kojima obitelji otetih od vlasti traže razmjenu palestinskih zatvorenika za njihovu djecu, živu i mrtvu, i da i ona mora protestirati, Julija Kupershtein im je odvratila: - Ništa ja ne moram. Svi ćemo mi gore položiti račune, pa i vi! – i tako je razgovor završio.
Zadnji dan Barova zatočeništva, kad je razmjena već dogovorena, vidjela je na mobitelu propuštene pozive. Nazvala ih je povratno i javila se Hamasova jedinica koja je držala njezina sina. Upravo su s ovom ortodoksnom Židovkom dogovorili kontakt s ostalim roditeljima živih talaca.
Danas je naš susret bio drukčiji. Lice joj je blistalo, oko nje se širio potpuni mir. Samo je jedno bilo isto, vjera u onoga „gore“. Na leđima njezine bluze na hebrejskom je pisalo: „Uvijek u rukama Stvoritelja svijeta“. Gledajući nju nije teško shvatiti kako je Bar Kupershtein našao snage za susret i razgovor s hrvatskim novinarima samo devet dana nakon povratka kući iz dvogodišnjeg zatočeništva.
- Onaj koji me održao na životu, to je Svevišnji – odvratio je kolegama s HRT-a na pitanje što mu je pomoglo da izdrži.
Najteže mu je, kaže, bilo što je razmišljao o obitelji, tko im pomaže i kako su, trenuci kad su bili blagdani, praznici i šabat.
- To mi je najteže bilo, odvojenost od obitelji i kad shvatiš da si sam – odvratio je Bar, no ona prva rečenica govori o njemu najviše: „razmišljao je o tome tko pomaže njegovoj obitelji“. Jer, u trenutku otmice 21-godišnji mladić bio joj je jedini hranitelj i na njemu je bio najteži dio skrbi za oca Tala koji je nakon teške prometne nesreće završio u invalidskim kolicima. Skrbio je za četvero mlađe braće i sestara. Da se vraća kući saznao je kad su im teroristi pustili da vide vijesti.
- Još uvijek ne mogu vjerovati, kao da sam u nekom filmu. Kažem mu kako nam je Mazal, preživjela djevojka s festivala Nova s kojeg je i on otet, ispričala o svom savezu s Bogom koji je sklopila „u zamjenu“ da preživi. Pitam ga je li i on sklopio neki svoj dogovor s njim?
- Da, jesam. Obećao sam Svevišnjem da ću čuvati prvi šabat kad se vratim i da ću se stvarno truditi ojačati u vjeri što je više moguće - odgovara mi Bar. „Čuvati prvi šabat“ u židovstvu često znači prvi put u životu svjesno i potpuno poštovati sve običaje šabata, to je čin duhovnog buđenja, povratka korijenima i izraza vjere, unutarnjeg mira nakon razdoblja boli i kaosa. Za Židove je prvi šabat koji sami svjesno čuvaju vrlo emotivan trenutak - kao da „prvi put udahnu mir“ nakon duge buke svijeta. U ovom slučaju odnosi se na prvi šabat u slobodi, nakon zatočeništva.
Barova majka iznenađena je mojim pitanjem: „Wow! Koje pitanje! O tome nas još nitko nije pitao. Koje pitanje!“, prevodi mi s hebrejskog prijatelj njezin komentar još dok razgovaram s Barom.
Ovaj naizgled nježni, a nekoć korpulentni mladić iz Holona neopisivo je hrabar. Hamas ga je oteo dok je pomagao ranjenima na Nova festivalu, vraćajući se iznova nekoliko puta da ih što više spasi. Majci je nakon prvih raketa javio da se pakira i dolazi kući. Nije to učinio, do zadnjega je ostao s ozlijeđenima. Na festival se nije došao zabavljati, zarađivao je novac za svoju obitelj kao čuvar.
- Nisam ista osoba koja sam bio prije nego što sam otet. Učinit ću sve da vratim tu osobu - izjavio je Bar izraelskim medijima nakon povratka u Izrael. Ne mora biti. Ništa on ne mora, kako bi rekla Julija Kupershtein.
Otvori KEKS Pay
Koliko je tu prljave propalestinske propagande, sramotno. Veliki sukob civilizacija voditi će se jednoga dana sa nadiručim islamom koji ima cilj a to i debelo dokaazuje, osvajanjem Europe. Jučer gledan, francuska ministrica kulture u svezi pokradenih dijamanata , kometira ,, zamisli zove se imenom Rašida. Halo Europo, osvijesti se.