Nakon nekoliko prosvjeda triju obrazovnih sindikata koji traže povećanje osnovice plaće i najave da štrajk u obrazovnim ustanovama planiraju održavati sve dok se ne ispune njihovi zahtjevi, s prosvjedom počinju i zaposlenici dječjih vrtića, koji u ministra znanosti, obrazovanja i mladih Radovana Fuchsa upiru prstom optužujući ga da prebacuje odgovornost na gradove koji su se ionako zakonom dužni brinuti o predškolskim ustanovama. O lavini nezadovoljstva u svom resoru, ali i o pravima nastavnika, "stvarnim sindikalnim zahtjevima" i promjenama koje slijede u obrazovnom sektoru ministar Fuchs govori u ovom razgovoru posebno za Večernji list.
Nakon 2019. godine ponovno imamo cirkularni štrajk u školama. Sindikati ne odustaju, kažu štrajkat će do ispunjenja zahtjeva, iako se čini da je odaziv štrajku po županijama sve slabiji. Što vi kažete o svemu tome? Situacija nije ni približno kao ona 2019. godine. Naime, od 2016. svake je godine plaća zaposlenicima u sustavu obrazovanja povećana te su plaće do sada narasle od 80 do 100 posto. Tako ona za učitelja bez napredovanja sada iznosi prosječno nešto manje od 1600 eura, odnosno više od 2100 eura, kolika je prosječna plaća za učitelja izvrsnog savjetnika.
Njihove plaće rasle su u prosjeku isto ili nešto više nego nekim drugim sličnim radnim mjestima u javnim službama iako se sindikati svojski trude dokazati suprotno. Čak i za vrijeme koronakrize, kada je BDP pao za više od osam posto, kada su plaće u privatnom sektoru padale i kada nije bilo govora o inflaciji, plaće zaposlenicima u obrazovanju povećane su dva posto. Jedan je sindikalni veteran još davno rekao da nije nikakav problem započeti štrajk, puno je veći problem kako ga završiti. I to je logično jer razloga za štrajk kao i nezadovoljnih pojedinaca uvijek ćete naći, ali problem je naći razlog za prekid štrajka a da vas članovi nakon toga ne optuže da ste ih bez ikakvog učinka pozvali na štrajk.
U pregovorima za dodatak temeljnom kolektivnom ugovoru (TKU) lani su svi sindikati javnih službi tražili povećanje osnovice od 10 posto, no onda su sami zahtjev promijenili i tražili osam, a ispregovarano je šest posto. Sad se tri sindikata, i to samo obrazovnog sektora, nakon završenih pregovora ponovno vraćaju na početni zahtjev od deset posto, poručujući da oni nisu potpisali dodatak. Koliko je taj zahtjev za rast osnovice realan? Kad već spominjete to razdoblje, osobno sam svjedočio izjavi jednog od trojice predsjednika sindikata koji je, dok je ponuda Vlade za rast osnovice bila 4%, rekao da će pristati na povećanje osnovice od 6%, ali da objavimo javno kako do daljnjega neće biti ocjenjivanja djelatnika u školama. Nakon što je na konferenciji za medije to što je dogovoreno i napravljeno, odnosno objavljeno je da do daljnjega neće biti ocjenjivanja djelatnika u školama, sindikati se nisu držali dogovora i pokrenuli su sindikalne akcije.
To je krajnje nekorektno i nepošteno ponašanje pa je nakon takvog djelovanja vrlo teško postići bilo kakav dogovor jer uvijek postoji velika vjerojatnost da se sindikati ponovno neće držati dogovora, nego da će nakon ispunjavanja prvotno postavljenih zahtjeva postaviti nove. A što se tiče dodatnog rasta osnovice, ona će dodatno rasti 3% od rujna, a za mjesec dana počinjemo pregovore o daljnjem rastu osnovice za iduću godinu. Kada to sve zbrojite, uz povećanje od 2019. godine od 70%, nitko dobronamjeran s realnim očekivanjima ne bi trebao imati nekih većih razloga za štrajk.
Pregovori o granskim kolektivnim ugovorima tek trebaju početi. Koliko ste tu spremni i voljni pregovarati sa sindikatima nakon ovog štrajka, budući da se tim pregovorima definira kruna prava za zaposlene u obrazovnom sektoru? Pregovori o granskim kolektivnim ugovorima su u tijeku, počeli su prije nekoliko mjeseci i odvijaju se intenzivno, sastanci su gotovo svakog tjedna i protječu u konstruktivnom ozračju. Ono što mogu sa sigurnošću reći jest to da se zaposlenicima u školama prava iz postojećih ugovora neće smanjiti ni za milimetar. Koliko će biti prostora za dodatno povećanje, vidjet ćemo, ali kad govorimo o nematerijalnim pravima, tu smo apsolutno otvoreni za sve prijedloge.
Na pregovorima nedavno bili ste voljni udovoljiti i sindikalnim zahtjevima za odgodu reforme strukovnog obrazovanja. Zašto, ako se ta reforma priprema već pet godina? Zato što sam želio najbolje za učenike, a najbolje za učenike je kada ne gube nastavu zbog štrajka. Ono što je ključ reforme, a to su kurikulumi rađeni na temelju zahtjeva poslodavaca, završeno je. Novi kurikulumi su svi dovršeni i objavljeni u Narodnim novinama. Na tim dokumentima radilo je više od 500 nastavnika i ravnatelja iz strukovnih škola. Vidjeli ste detaljnu prezentaciju koju smo predstavili u Ministarstvu, kojom je pokazano da u školama koje već provode modularnu nastavu, a to je trenutačno 40 škola, nema tehnoloških viškova, što je, čini mi se, najveći strah zaposlenika strukovnih škola. Uvijek kada pokušate napraviti neke promjene, nailazite na otpore i strahove ljudi koji su uglavnom neutemeljeni. Sjetite se samo koliko je neutemeljenih napada bilo na cjelodnevnu školu, a naglo su utihnuli nakon što je počela primjena.
Koja je po vama najveća prednost reforme strukovnih škola? Najveća prednost je u tome, da tako laički kažemo, što su iste ili slične teme koje su se obrađivale u okviru različitih predmeta i u različitim razdobljima sada spojene u jedinstvene module. Modul tako predstavlja zaokruženu cjelinu znanja i vještina koje učenik treba steći kako bi postigao određene ishode učenja. Veliki naglasak pritom se stavlja na učenje temeljeno na radu, gdje učenici primjenjuju stečena znanja u realnim ili simuliranim radnim situacijama. To je puno, puno bolje za učenika, ali i za nastavnika, a u konačnici i za poslodavce jer učenici nakon završetka obrazovanja imaju baš ona znanja i vještine koja njima trebaju. Dugi niz godina poslodavci upozoravaju da učenici strukovnih škola izlaze s nedovoljno strukovnih znanja i vještina, što ne čudi s obzirom na to da je najveći broj sadašnjih nastavnih planova i programa donesen prije gotovo 30 godina!
Profesori toj reformi zamjeraju što je prednost dala strukovnim, a ne općeobrazovnim predmetima i što gube satnicu iako se napušta model predmeta i prelazi se u modul u kojem je integriran sadržaj iz raznih predmeta. Na velikom štrajku 2019. godine štrajkalo se i zbog preopterećenosti sadržajem. Kako u takvoj atmosferi početi bilo kakve promjene? To nije istina. Općeobrazovni predmeti koji su obavezni na državnoj maturi imaju veću satnicu nego prije. A, kao što sam već rekao, neke teme iz općeobrazovnih predmeta spojene su u module, a samo površnom i zlonamjernom interpretacijom netko može doći do zaključka o smanjenju sadržaja. Dobro ste primijetili, upravo je danas o tome riječ. Zaposlenicima se manipulira. Serviraju im se putem pamfleta i društvenih mreža zlonamjerne i lažne interpretacije, a oni, nažalost, te informacije ne provjeravaju, nego ih uzimaju zdravo za gotovo. To nije dobro jer se barem od zaposlenika u obrazovanju očekuje kritičko mišljenje.
Reforma strukovnih predmeta počela je velikim istraživanjem kod poslodavaca. Koliko je poslodavaca sudjelovalo u tom istraživanju i što je iz tog istraživanja uzeto za temelj reformi? Reforma strukovnog obrazovanja počela je sveobuhvatnim istraživanjem potreba tržišta rada u kojem je tijekom proteklih nekoliko godina anketirano više tisuća poslodavaca i zaposlenika iz različitih sektora. Cilj istraživanja bio je utvrditi koja su zanimanja potrebna svijetu rada i koja su znanja i vještine potrebni za uspješan rad u pojedinim zanimanjima. Rezultati anketa poslužili su kao temelj za izradu standarda zanimanja – dokumenata koji opisuju što radnik u određenom zanimanju treba znati i moći napraviti.
Upravo ti standardi zanimanja predstavljaju prvi korak u razvoju novih strukovnih kurikula, ali i programa obrazovanja odraslih. Do sada je izrađeno i u Registar Hrvatskog kvalifikacijskog okvira upisano 595 važećih standarda zanimanja za cijelu vertikalu obrazovanja. Od toga je 251 važeći standard zanimanja povezan sa srednjoškolskim strukovnim obrazovanjem. Oni su bili podloga za izradu standarda kvalifikacija (142), iz čega su nastali novi strukovni kurikuli (147) koji jasnije povezuju strukovno obrazovanje s potrebama tržišta rada.
Sindikati se često uspoređuju s ostalim javnim službama i na temelju te usporedbe tvrde da im je učinjena nepravda. Kolike su stvarne razlike između obrazovnih i ostalih zaposlenika u javnom sektoru? Sindikati od početka imaju isti način djelovanja i mobilizacije pa tako naglašavaju pojedina radna mjesta kojima je koeficijent narastao nešto više nego nekima u obrazovnom sektoru, a skrivaju radna mjesta u javnim službama kojima je koeficijent rastao manje nego u obrazovanju. Čak su takve manipulacije stavili na reklamne plakate i novac od članarina potrošili na kampanju za koju neki kažu da je politička i predizborna negativna kampanja uoči lokalnih izbora. Ako gledamo rast plaća od 2019. godine, koji je iznad 70 posto, onda je sasvim sigurno da su u tom razdoblju plaće u obrazovanju rasle najviše kad je riječ o javnim službama.
Ne odgovara sindikatima ni najava ocjenjivanja rada nastavnika i traže izuzeće. Poručuju, ravnatelji će najviše ocjene davati najpodobnijima. Što vi o tome mislite i tko bi trebao ocjenjivati ravnatelje? Tko je ikada spomenuo da će ocjenjivanje rada provoditi ravnatelji? I to su manipulacije i pokušaj mobilizacije članova. Možda će ocjenjivanje provoditi učiteljska vijeća ili će u ocjenjivanju važnu ulogu imati i sindikalni povjerenici. Osobno sam sindikatima ponudio da oni napišu Pravilnik o ocjenjivanju zaposlenika u školama, a da ću ja kao ministar prihvatiti sve što ne bude protuzakonito. Međutim, odbili su to jer nisu željeli odgovornost. Puno je lakše kritizirati nego nešto stvarati.
I kakav je epilog, hoćete li definitivno i sigurno odustati od ocjenjivanja ili? Kao što sam već više puta rekao, a ponovit ću još jednom, nema ocjenjivanja učitelja do daljnjega. Držimo se obećanja koje smo dali sindikatima da nećemo primjenjivati ocjenjivanje zaposlenika obrazovnih ustanova, unatoč činjenici što se sindikati svog dijela dogovora ne drže.
Nastavnici na visinu svoje plaće mogu utjecati i napredovanjem. Koliko je nastavnika počelo taj proces? Upravo u dijelu koji se odnosi na učitelje postoji nešto što u nekim drugim dijelovima sustava javnih službi ne postoji, a to je mogućnost napredovanja učitelja, koji može započeti kao učitelj i ostati na tome do mirovine ako tako želi, ali ako hoće, može napredovati u još dodatne tri kategorije – u mentora, savjetnika ili pak izvrsnog savjetnika, što znatno utječe na visinu plaće. Npr. od plaće učitelja bez napredovanja koja prosječno iznosi oko 1600 eura neto možete doći do plaće veće od 2100 eura neto, koliko iznosi prosječna plaća izvrsnog savjetnika u školi.
Naime, svakim napredovanjem ostvaruje se značajan rast plaće. Dakle, sve ove sindikalne zahtjeve o povećanju plaća mogu uz malo truda napredovanjem i bez sindikata ostvariti učitelji sami. Godišnje se Agenciji za odgoj i obrazovanje podnese nešto manje od 2500 zahtjeva za napredovanja, a njih više od 90% bude pozitivno riješeno. Trenutačno je nešto više od 9000 učitelja koji su promovirani u neko od zvanja, a taj će broj sigurno sustav napredovanja učinili bržim i prohodnijim.
U kojoj je fazi projekt cjelodnevna škola? Imate li već povratnih informacija iz pilot-faze i u kojem od četiri dijela su nužne dodatne promjene? Cjelodnevna škola provodi se i bolje od očekivanoga. Imamo konstantne zahtjeve škola za uključivanje u program cjelodnevne škole, ali tim zahtjevima trenutačno ne možemo udovoljiti. Radimo na tome da osiguramo dodatna sredstva pa da od školske godine 2026./2027. uključimo još veći broj škola u eksperimentalnu provedbu. Ono što smo za sada vrednovanjem utvrdili jest to da su svi dionici izrazito zadovoljni provedbom. Još nam preostaje da vidimo kakvi su rezultati učenika, a to ćemo vidjeti putem nacionalnih ispita.
Od sljedeće školske godine škole bi trebale, iskažu li potrebu, zapošljavati i osobe zadužene za sigurnost, koje su prošle i dodatnu edukaciju. U kojoj je fazi cijeli taj proces i hoće li zainteresirani do početka iduće godine uspjeti proći sve potrebno kako bi se zaposlili? Hoće. Što se tiče toga, sve je završeno. Program edukacije operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu i izmjene Pravilnika o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj školi, kao i izmjene Pravilnika o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u srednjoškolskoj ustanovi trebali bi biti objavljeni za nekoliko dana. Nakon toga škole mogu početi slati zahtjeve za izdavanje suglasnosti za zapošljavanje i provoditi natječaje.
Promijenjen je i kalendar praznika za sljedeću školsku godinu. Nije dugo trajao model kraćih praznika, zašto se dogodila ova promjena? Školskim kalendarom moramo zadovoljiti minimum nastavnih dana koji je propisan zakonom, nastavna godina traje najmanje 35 nastavnih tjedana, odnosno najmanje 175 nastavnih dana. Intencija je tijekom cijele nastavne godine uspostaviti što je više moguće uravnoteženu dinamiku između odgojno-obrazovnog procesa i odmora učenika. Vodili smo se dobrobiti djece i pokušali da raspored školskih praznika bude što ravnomjerniji i da za učenike ta školska godina izgleda najprimjerenije moguće. Moram napomenuti kako je to za sada samo prijedlog koji smo stavili na javnu raspravu. Vidjet ćemo hoće li to ostati ili ćemo nakon javne rasprave nešto mijenjati. Sve argumentirane komentare koje dobijemo itekako ćemo uzeti u obzir i na razmatranje te donijeti završnu odluku.
Za danas je najavljen i prosvjed radnika vrtića. Potpuno ste podržali njihovu inicijativu, štoviše svim ste gradonačelnicima, jer zakonski je predškolski odgoj u potpunosti decentraliziran, odaslali dopis kojim ih upozoravate na njihove obveze. Inicijativa udruga i sindikata za bolji rani i predškolski odgoj i obrazovanje organizira spomenuti prosvjed te su prošlog tjedna službeno uputili zahtjeve Vladi i Ministarstvu na koje smo mi već u petak, 4. travnja, i odgovorili. U odgovoru Inicijativi istaknuli smo da u potpunosti podržavamo da Inicijativa od osnivača i vlasnika dječjih vrtića traži punu provedbu članka 51. spomenutog Zakona te da osnivači i vlasnici dječjih vrtića trebaju u potpunosti poštovati Državni pedagoški standard, jamčiti sigurnost za svako dijete u dječjem vrtiću te osigurati što bolje uvjete u dječjim vrtićima kako bi odgojitelji mogli provoditi odgojno-obrazovni rad.
Uputili smo dopis svim gradonačelnicima i načelnicima općina – osnivačima i vlasnicima dječjih vrtića – kojim se od njih zatražilo da se pridržavaju članka 51. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju. Spomenutim zakonom propisano je da se na utvrđivanje i obračun plaća, naknada i drugih prihoda radnika dječjih vrtića, koji su u vlasništvu jedinice lokalne i područne samouprave, primjenjuju propisi kojima se uređuju plaće zaposlenih u osnovnom školstvu ako su ti propisi povoljniji za radnike. Uz pridržavanje zakona, Ministarstvo je upozorilo osnivače dječjih vrtića da moraju poštovati i Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe. Naime, ako se u inspekcijskom nadzoru utvrdi nepridržavanje pedagoškog standarda, propisane su kazne do 1990,84 eura za vrtić, odnosno do 1061,78 eura za ravnatelja dječjeg vrtića.
U konačnici, Ministarstvo je za područje ranog predškolskog odgoja i obrazovanja napravilo jako puno, prije svega tu su značajna ulaganja, a sve s ciljem kako bi pomoglo gradonačelnicima gradova i načelnicima općina da dodatno unaprijede uvjete u dječjim vrtićima za što kvalitetniji rad. A što se tiče prosvjeda, on je obaveza Udruge Sidro, jedne od udruga koje sudjeluju u Inicijativi, na koju se obvezala u jednom projektu koji se financira dijelom iz sredstava EU, a dijelom iz proračuna. Oni to moraju napraviti kako bi ispunili ono na što su se u prijedlogu projekta obavezali još u jesen 2024. godine.
Ipak, iz Inicijative na vaš potez podrške i reakciju prema osnivačima nisu gledali s odobravanjem, štoviše optužuju vas za prebacivanja loptice odgovornosti? Pa kako da prebacim odgovornost kada je nešto zakonski definirano? Možete jedino kršiti zakon, a to sigurno ne radimo. Ono što je sigurno jest to da Inicijativa koja je najavila prosvjed uporno izbjegava kritike uputiti onome tko je stvarno odgovoran, a to su gradonačelnici i načelnici. Koji je razlog takvog zaštitničkog ponašanja prema pojedinim gradonačelnicima, ja ne znam i ne želim vjerovati da je političke naravi.
I za kraj, učenika je sve manje, rezultati su im sve lošiji, sve je više odgoda upisa u prve razrede i sve je teže u sustavu obrazovanja uvesti bilo kakve promjene. Demotivira li vas to do mjere da poželite otići s mjesta ministra? Ne bih rekao da su rezultati učenika sve lošiji u svim segmentima. Ako gledamo rezultate OECD-ova istraživanja PISA 2022, petnaestogodišnjaci iz Hrvatske prvi su put nakon 16 godina i početka PISA istraživanja postigli iz prirodoslovne i čitalačke pismenosti rezultat na razini zemalja OECD-a. Istovremeno, pandemija COVID-19 negativno je utjecala na obrazovanje pa je prosjek zemalja OECD-a u PISA istraživanju pao. Hrvatska je, dakle, uspjela zadržati dosadašnji standard, uz blagi rast rezultata, i dosegnula prosjek zemalja OECD-a, što nam je bio jedan od postavljenih ciljeva u Nacionalnoj razvojnoj strategiji Republike Hrvatske do 2030. i koji smo ispunili i prije 2030. godine, do kada nam je bio rok. To je nešto što me motivira. A ono što me užasno demotivira jesu manipulacije i zlonamjerne interpretacije pojedinaca koje nitko ne propituje, nego ih se uzima zdravo za gotovo. Ali laž, bez obzira koliko puta bila izgovorena, nikada neće postati istina.
>>> VIDEO Plenković na otvorenju HNS-ovog kampa
Otvori KEKS Pay
Potpuno sulud štrajk. Dugoročni rezultat puta kojim idu je bijedno javno osnovno školstvo te kvalitetno (i skupo) privatno.