Danas ništa ne odaje da je Brezovica isto ono mjesto koje je prije samo
nekoliko godina bilo u središtu pozornosti javnosti zbog afere. Prvi
smo novinari kojima je dopušteno posjetiti Caritasov Centar u Brezovici
nakon što je prije tri-četiri godine otkriveno da je domar seksualno
zlostavljao štićenike.
To zlostavljanje događalo se prije deset godina, domar je premješten u
drugu Caritasovu kuću, no sudski proces pokrenut je tek nakon pet-šest
godina, kada je izbila i afera s kuharom... Pokrenute su inspekcije
ministarstava, sudski procesi, crkvena vizitacija (inspekcija, op.
a.)...
Crni oblaci koji su se tada bili nadvili nad Brezovicom danas su
prošlost. Jedna od najzaslužnijih osoba za oporavak i za prevladavanje
krize sadašnja je ravnateljica s. Jelena Lončar.
– Ne mogu govoriti što je bilo 2000. i prije jer tada nisam bila u
Caritasu, ali 2004. i 2005. bila je dobra situacija. Tada sam radila
kao socijalna radnica i prije vizitacije i mogu reći da je dijelom
nedostajalo stručnoga kadra, ali situacija u Brezovici nije ni izbliza
bila onakva kakvom se prikazivala – kaže ona.
Osobno sam sve to jako teško doživljavala, jer ono što su pisali
pojedini mediji nije imalo veze s onim što smo mi živjeli unutra. Očito
je da je netko stajao iza svega. Netko kome je bilo u interesu narušiti
ne samo ugled Caritasa nego i ugled Crkve.
Ne ulazim u ono što se događalo prije, ali ono što se pričalo da se
događa u Brezovici apsolutno nije imalo veze sa stvarnošću. To vam je
kao da pročitate da vam se nešto takvo događa u obitelji i da je to
napravio vaš otac ili netko iz obitelji s kojom danas živite. U
Brezovici su tada radile osobe koje su s djecom bile 24 sata, nisu samo
odradile smjenu i otišle, a optuživali su ih da su djecu stavljale na
ormare, vezivale uz radijatore, hranile pokvarenom hranom...
To su optužbe za koje će netko jednoga dana morati odgovarati, ako ne
na ovome svijetu, onda na onome – kaže ravnateljica dodajući kako
vjeruje da će ovlaštena tijela utvrditi istinito stanje i moguće
propuste pojedinaca. – Zbog svega što je bilo loše, a za što krivnju
snose pojedinci, a ne cijeli Caritas, uime Caritasa iskreno žalim.
Istodobno odajem zahvalnost i priznanje svim djelatnicima koji se
svakodnevno profesionalno, odgovorno i s ljubavlju brinu za našu djecu
– kaže ona.
Odmah nakon preuzimanja Caritasova kormila, uvidjela je da u Brezovici
više ne može biti i dom za djecu s posebnim potrebama i za djecu bez
odgovarajuće roditeljske skrbi.
– Kad se gradio, ovaj je dom trebao biti za djecu s teškoćama u
razvoju, ali kako se gradio u vrijeme Domovinskog rata, kada je bilo
djece koja su bila žrtve nasilja, djece koja su ostala bez roditeljske
skrbi i djece s teškoćama, sva su smještana u Brezovicu – tumači s.
Jelena Lončar.
S obzirom na to da Caritas ima još objekata po Zagrebu, Upravno vijeće
Caritasa odlučilo je 2007. da se djeca bez roditeljske skrbi presele iz
Brezovice u kuće obiteljskog tipa. Razlog više za to bila je
stigmatizacija i traume koje su nakon bešćutne izloženosti kojekakvim
napisima djeca proživljavala nakon 2005.
– Sada ta djeca žive u kućama gdje ih je 15-20, a ukupno ih je 110, i s
njima su odgojitelji. U Brezovici je pak šezdeset osmero djece s
posebnim potrebama u stalnom smještaju i 14 u dnevnom boravku.
Korisnici dnevnog boravka svakog se dana vraćaju u svoje obitelji –
tumači nam s. Jelena. S njom i voditeljem brezovičkog Centra Zoranom
Kljajićem krećemo u obilazak Brezovice.
Impresionirala nas je urednost prostora i njegova prilagođenost
invalidnim osobama, no susret s djecom bio je šokantan. I svakome bi
bio. Riječ je uglavnom o djeci s mentalnim i tjelesnim oštećenjima
kojoj je potreban stalan nadzor.
– Ovaj dječačić stalno mora imati zaštitnu kacigu na glavi jer boluje
od epilepsije i vrlo često ima napadaje, pa ga štitimo od padova i
ozljeda – kaže Zoran Kljajić o dječaku kojega smo zatekli s
defektologinjom koja je radila s još dvoje djece u posebnoj sobi za
tzv. polisenzornu stimulaciju.
– Trinaestogodišnja I. je gluhonijema, ali njezin je problem to što
nema državljanstvo, pa s državnim institucijama vodimo višegodišnju
borbu za njezin status – kaže on dodajući da u Caritas dolaze djeca sa
svih strana, često zapuštena do te mjere da su potrebni mjeseci kako bi
se utvrdio stupanj mentalnog oštećenja.
O djeci se brine 56 zaposlenih među kojima su tri defektologa, jedna
liječnica, dvije socijalne radnice, tri odgojitelja, tri radna
terapeuta, jedan likovni terapeut, sedam medicinskih sestara i 14
njegovatelja.
– Imamo onu struku koju propisuje pravilnik o vrsti doma. Još bismo
trebali primiti dva defektologa i radimo na tome, ali imamo velikih
teškoća u primanju stručnih ljudi. Jer, javljaju se na natječaj, ali
kada vide da je riječ o Brezovici, malo ustuknu. Postoji nekakav strah
i nepovjerenje jer zbog insinuiranih afera ispada da se u Brezovici
svako malo nešto događa – kaže s. Jelena Lončar koja je zaslužna za to
što je nakon svih afera i brodoloma Caritas sada dobio novo lice u
javnosti.
– Mi moramo biti bolji od drugih, jer mi smo Caritas. Ako se Caritas
želi baviti socijalnom skrbi, opravdanje za svoje djelovanje može imati
samo ako te usluge pruža kvalitetnije od državnih institucija i
privatnika.
Bolji može i treba biti upravo po toj karitativnoj, “trećoj dimenziji”
jer kao crkvena institucija moramo dati nešto više od onoga što
određuju zakonski propisi.
Na to nas potiče i papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici “Bog je
ljubav” naglašavajući da se djelatnici Caritasa uz profesionalnu
osposobljenost trebaju odlikovati i izobrazbom srca. I to očekujem od
svojih djelatnika – odlučna je ravnateljica Caritasa Zagrebačke
nadbiskupije.
VEČERNJI PRVI U BREZOVICI NAKON AFERE
