Imam prijateljicu koji mi nikad nije rekla ni jednu riječ, ali ja njoj jesam sve svoje tajne. Bilo je i suza, tužnih trenutaka kad bih joj došla i počela pričati o svojim problemima. Ona bi strpljivo slušala pritom naslonivši glavu na moje rame. Nije pričala, nije ni trebala, mi smo svejedno komunicirale. Pomogla mi je nebrojeno puta a da ni slovo nije izustila.
Prijateljstvo iz gornjih redaka nije neka izmišljena priča, nego prava bajka koja se posljednjih petnaestak godina odigrava u Židovinjaku, seocetu koje nastanjuje dvjestotinjak duša smještenom među pitoresknim zagorskim brežuljcima. Tu živi Katarina Mihalinec, 24-godišnja djevojka koju su prozvali – šaptačicom konjima. Ono što je Cesar Millan među psima ona je među tim plemenitim životinjama.
Šaptačica konjima iz Zagorja: Život je posvetila jahanju, a nagrade osvaja i u muškoj konkurenciji
Počela sam jahati s deset godina bez sedla i tako sam jahala sve do punoljetnosti. Teže je jer morate koristiti mišiće kako biste stisnuli konja nogama da ne biste pali, ali ako padnete, puno je sigurnije jer vam noga neće zapeti
Komentara 2
Meni ne treba sedlo.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Sedlo ima svoju svrhu a to je prije svega da ne naskodimo konjskim ledima i za nasu sigurnost i ravnotezu na konju. Kakvo zapinjanje noge u stremenu? Sedlo naravno mora biti primjereno za konja te ne pase svako sedlo svakomom konju. Velika saptacica jase na najostriju zvalu, kao i ostali needucirani ljudi sa sela. Steta da je clanak zakljucan. Vjerojatno ima jos nebuloza u clanku,