Prošlog ljeta u Dječju bolnicu u Klaićevoj roditelji su doveli jednoipolgodišnju djevojčicu zbog sumnje na upalu pluća. Malena je kašljucala tri tjedna, a budući da je drugo dvoje djece u obitelji imalo respiratornu infekciju, kod kuće su isprva mislili da je to slučaj i s najmlađom. No kad je beba počela odbijati krutu hranu, prihvaćajući samo majčino mlijeko, roditelji su se jako zabrinuli. U Klaićevoj su djetetu napravili rentgensku snimku pluća, a na njemu se vidjelo da djevojčica u jednjaku ima strano tijelo. Pokazalo se da je progutala malu disk-bateriju koja se ukopala u njezinu jednjaku i tijekom tri tjedna ondje korodirala! Liječnici su bateriju izvadili iz jednjaka i dijete je stabilno, nema krvarenja, ali je naručena na kontrolu da se vidi stvara li se u jednjaku ožiljkasto tkivo.
O ovome smo slučaju pisali prije godinu dana, no doc. Iva Hojsak, pedijatrijska gastroenterologinja i predstojnica Klinike za pedijatriju Klinike za dječje bolesti Zagreb nam je i sada potvrdila da, nažalost, problem nije ništa manji. Godišnje desetak male djece dovedu u Kliniku za dječje bolesti Zagreb zbog slučajnog gutanja disk-baterija. Mala djeca svašta će gurnuti u usta, no sitne disk-baterije od svega su najopasnije jer korodiraju i kiselina koju puštaju dodatno oštećuje tkivo, što može biti i fatalno.
– Strana tijela odnosno razne sitne predmete uglavnom gutaju djeca do šeste godine života, a najčešće u dobi od jedne do dvije godine, kada su i komplikacije najučestalije. Najčešće gutaju kovanice, disk-baterije, dijelove igračaka, nakita, magnete, ukosnice, ali i dijelove alata poput vijaka, čavala i sl. U određenim slučajevima, nažalost, dolazi do impakcije, tj. strano se tijelo zaglavi u jednjaku, mogu ga probiti i prouzročiti znatne dugoročne ozljede tkiva jednjaka, pogotovo ako se radi o disk-bateriji, a stanje se ne prepozna ili se baterija ne ukloni na vrijeme – navodi doc. Iva Hojsak.
O tom su problemu liječnici moraju brinuti i razgovarali i češće nego što biste prvo mogli pomisliti. – Gutanje disk-baterija znatan je zdravstveni rizik za pedijatrijsku populaciju. Sve je veći broj slučajeva diljem svijeta, uglavnom zbog velike zastupljenosti disk-baterija u potrošačkoj elektronici. Najčešće su to disk-baterije iz igračaka, daljinskih upravljača, ključeva, satova, slušnih aparata i onih koje su ostavljene nadohvat djeci. Podaci govore da je u posljednjih dvadeset godina u razvijenim zapadnim zemljama broj rizika od teških ozljeda jednjaka zbog gutanja baterija narastao čak sedam puta – upozorava doc. Hojsak.
Posebno su opasne baterije nešto šireg promjera, većeg od 20 milimetara, koje zastanu u jednjaku djeteta mlađeg od šest godina. – Problem nastaje ne samo zbog lokalnog pritiska već i zbog korozivnog djelovanja uslijed curenja sadržaja baterije, ali i elektrolize, djelovanja struje iz baterije, što sve nagriza stijenku jednjaka. Ozljeda jednjaka može uzrokovati znatne komplikacije jer se u prsištu nalaze velike krvne žile i dušnik te ako dođe do erozije odnosno oštećenja jednjaka te potom velikih krvnih žila, može doći do znatnog krvarenja, pa i smrtnog ishoda. Osim toga, ozljede jednjaka cijeljenjem mogu izazvati ožiljkasta oštećenja i suženja jednjaka, što može zahtijevati dugotrajnu terapiju te ozbiljno narušiti zdravlje djeteta. Do oštećenja sluznice, znači unutarnjeg sloja jednjaka može doći već unutar dva sata nakon ingestije baterije, a prsnuće jednjaka može nastati već dva dana nakon gutanja – opisuje liječnica.
Takav nesretni događaj može imati i fatalne posljedice. – Problem nastaje kad se baterija zaglavi, odnosno zaostane u jednjaku i na tom mjestu dovede do oštećenja te naposljetku prsnuća stijenke jednjaka. Najteže su posljedice kada baterija zastane u srednjem dijelu jednjaka, a to je mjesto na kojem se to i najčešće događa. Kada baterija prođe jednjak i dođe u želudac, šanse za komplikacije jako su male – kaže doc. Iva Hojsak.
Naime, tek u manje od jedan posto slučajeva baterija i u želucu može izazvati problem, i to ako tamo duže stoji pa počne otpuštati koroziv. U većini pak slučajeva dijete će bateriju izbaciti iz želuca pražnjenjem crijeva. Upravo zato neke zapadne zemlje ni ne vade predmet iz želuca, a pritom su vođeni prije svega financijskim razlozima.
Naime, u Hrvatskoj će HZZO bolnici za postupak gastroskopije platiti oko dvadeset eura, a roditelji su obično mirniji ako se progutani predmet izvadi iz djetetova želuca pa liječnici najčešće to i učine. Sljedećeg dana, doduše, ne po hitnom postupku kao što se to radi u slučaju kad je zaglavljen u jednjaku. Naime, Zavod za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i poremećaje prehrane KDB Zagreb, ujedno je Referentni centar za dječju gastroenterologiju i prehranu i imaju dolazak endoskopskog tima po pozivu te 24 sata sedam dana u tjednu imaju mogućnost vaditi strana tijela koja zahtijevaju hitnu intervenciju. Upravo su im baterije koje dugo stoje u jednjaku najrizičnije za uklanjanje.
U inozemnim pak centrima gastroskopsko vađenje progutanog predmeta stoji znatno više. Stoga se tamošnji liječnici pri odlučivanju vode pretpostavkom da će ga dijete najvjerojatnije ionako "pokakati" pa tako skupi medicinski postupak nije nužan. – Ako je baterija zapela u jednjaku ona se mora odmah endoskopom izvaditi. Dijete pregleda anesteziolog, postupak se izvodi u operacijskoj ili endoskopskoj sali, u općoj anesteziji, a predmet se vadi gastroskopom. Do sada smo imali velik broj djece koja su progutala bateriju, desetak godišnje. Nasreću, vrlo su često baterije prošle jednjak, ali smo ih mnogo puta i vadili iz jednjaka. Često su to upravo djeca u dobi od godinu ili dvije. Nezgodno je što katkad roditelji ili skrbnici ne uoče da je dijete progutalo bateriju pa se to ne zna odmah. Ponekad simptomi mogu biti vrlo blagi, kašalj, otežano gutanje koje katkad prođe nezamijećeno. Tek kada simptomi dulje traju, dijete počne odbijati kruti obrok, zakašljava se, a katkad razvije povišenu temperaturu i roditelji se tada jave liječniku. Imali smo nekoliko slučajeva kada je tek rendgenska snimka otkrila da je dijete progutalo bateriju, a roditelji navedu da simptomi traju već nekoliko dana, u nekim slučajevima čak i dva do tri tjedna. To su sigurno najteži i najrizičniji pacijenti – opisuje doc. Hojsak.
Endoskopski tim radi uz potporu anesteziološkog tima i uz radiološku dijagnostiku, ali i kirurga ako zatreba. Kirurg intervenira u slučaju perforacije jednjaka. Liječnici apeliraju: ako roditelj primijeti da je dijete progutalo bateriju, mora se odmah javiti liječniku. Tada će se u hitnoj službi napraviti rendgenska snimka vrata, prsišta i trbuha kojom će se ustanoviti gdje se baterija nalazi.
– Važno je napomenuti da je prevencija ključna. Roditelji moraju biti upoznati s činjenicom da gutanje disk-baterija u djece može dovesti do ozbiljnih komplikacija, čak i smrtnog ishoda. Kada prohodaju, djeca su znatiželjna, istražuju okolinu, mogu se zavući i istražiti mjesta koja su, nama odraslima, gotovo nedostupna. Zanimljive su im stvari koje okupiraju pažnju odraslih poput ključeva, satova, daljinskih upravljača itd., a predmete će gotovo uvijek staviti u usta. Stoga je važno sve baterije osigurati, držati ih na mjestima koja su djeci potpuno nedostupna, odmaknuti od njih i ne davati im uopće predmete iz kojih se baterija može izvaditi. Prema zakonu, baterije u igračkama moraju biti osigurane na način da se ne mogu izvaditi bez odvijača, ali svakako je to važno provjeriti i biti siguran da ni na kakav način dijete ne može ukloniti ili izvaditi bateriju. Svake godine barem jedno dijete u svijetu umre zbog ovog nesretnog slučaja – ističe doc. Iva Hojsak.
U tom smislu, veliku kampanju pokrenulo je Europsko pedijatrijsko gastroenterološko društvo (ESPGHAN). Osim osvještavanja javnosti, europski dječji gastroenterolozi nastoje djelovati na regulatorna tijela kako bi poduzeli radnje radi smanjenja mogućnosti lakog vađenja baterija iz raznih predmeta opće upotrebe. Smatraju kako bi njihova zamjena i na drugim predmetima trebala biti moguća jedino uz pomoć odvijača. Svoja nastojanja potkrepljuju raznim studijama i zdravstvenim izvorima, prema kojima se svake godine prijavljuje na tisuće slučajeva gutanja baterija kod male djece. Američka pedijatrijska akademija (AAP) i druge zdravstvene organizacije procjenjuju da više od 5000 djece bude pregledano zbog gutanja disk-baterija godišnje samo u Sjedinjenim Američkim Državama. Incidencija je 9,5 na 100.000 djece godišnje.
Pritom imaju snažne i potresne argumente o smrtnim slučajevima male djece. U prosincu 2020. u Americi je zbog posljedica gutanja disk-baterije preminula 17-mjesečna djevojčica Reese Hamsmith. Prema pisanju časopisa Today, dijete je krajem listopada počelo hripati, otežano disati, a pedijatar joj je propisao lijek. Djetetova majka ubrzo je uočila da na daljinskom upravljaču nedostaje disk-baterija. Otrčala je s djevojčicom na hitnu pomoć i tada su utvrdili da je baterijica izazvala rupu u jednjaku. Malena je umrla 17. prosinca.
Nakon što je progutao malenu bateriju, u Škotskoj je godinu dana kasnije preminuo 17-mjesečni Hugh McMahon, pisao je BBC u veljači 2022. Roditelji su u jednom trenutku shvatili da mališan nepomično gleda u strop i škripavo diše. Smjesta su zvali hitnu pomoć i dijete je prevezeno u Sveučilišnu bolnicu Wishaw. U bolnici je počeo snažno krvariti, a liječnici su rekli da mu je krv kisela. Nakon 12-satne operacije dječak je pretrpio tako teške ozljede, organi su mu počeli otkazivati i završio je na uređaju za održavanje na životu, koji su isključili. Maleni je preminuo dan nakon Božića, a obdukcija je pokazala da mu je u srcu napravljena rupa veličine kovanice od pet penija i da je to vjerojatno uzrokovano gutanjem disk-baterije koja mu se zaglavila u jednjaku. Otac je za BBC rekao da je pretražio njihov dom i pronašao igračku za zube koju su napajale tri disk-baterije – od kojih je jedna nedostajala i za koju se pretpostavlja da ju je dječak progutao.
Doc. Iva Hojsak nam je pričala i kako su u Klaićevoj jednom imali hitan slučaj osmomjesečne bebe koja je progutala privjesak u obliku ptice s majčine ogrlice, koji je držala ručicom i njime se igrala dok ju je majka dojila. U nepunoj godini dana liječnici su u Klaićevoj uočili još jedan novi predmet koji je dospio do dječjih prstića, a nije trebao: u pet ili šest slučajeva dovedena su djeca u dobi od oko godine dana koja su progutala jedan vrlo tanak komadić metala koji grije električnu cigaretu. – Pisala sam o tome kolegama iz ESPGHAN-a i potvrdili su da i oni imaju sve više takvih slučajeva, s obzirom na sve veću raširenost e-cigareta – govorila nam je tada liječnica. Taj tanki metal uglavnom ne vade, kao što ne vade ni progutane kovanice ako su manje od dva centimetra u promjeru, jer veće ne mogu proći kroz otvor između želuca i dvanaesnika.
Gutanje, ali i udisanje raznih malih predmeta može izazvati i druge neželjene posljedice. Do četvrte godine života gušenje stranim tijelom jedan je od vodećih uzroka smrti nesretnim slučajem kod djece. Stoga je Hrvatsko pedijatrijsko društvo podržalo kampanju "Za sigurno djetinjstvo" koju su u suradnji s Gradom Zagrebom organizirale Klinika za pedijatriju i Klinika za otorinolaringologiju KBC-a Sestre milosrdnice. Kampanju su podržali i Hrvatsko društvo za pedijatrijsku pulmologiju i Hrvatsko društvo za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata.
Kao potencijalno opasnu hranu koja može dovesti do gušenja, stručnjaci u kampanji navode orašaste plodove, sjemenke i kokice, svježe voće i povrće (jabuka, mrkva, grah, cijele bobe bobičastog voća), žvakaću gumu, tvrde bombone, lizalice, balone, disk-baterije, magnetiće, pikule, male igračke, novčiće, pribadače, plastične vrećice. Treba izbjegavati potencijalno opasnu hranu, ne hraniti dijete za vrijeme igre, nadzirati igru djeteta i odvojiti prostor u kojem se igraju mala djeca te ukloniti male i oštećene igračke od njihova dohvata, poručuju stručnjaci.
Na gušenje kod djeteta upućuju znakovi kao što je iznenadno kašljanje, otežano disanje, nagon za povraćanjem, hvatanje za vrat, plavljenje kože i sluznica te promjena stanja svijesti. Strano tijelo treba izvaditi jedino ako je vidljivo u usnoj šupljini. Ako dijete koje je nešto progutalo kašlje učinkovito odnosno ako između kašlja može normalno govoriti, plakati i disati, tada nije potreban nikakav postupak, već dijete treba poticati na kašalj, nadzirati ga i pratiti kako ne bi došlo do pogoršanja stanja.
U slučaju da dijete neučinkovito kašlje, odnosno da između kašlja ne može normalno govoriti, plakati ni disati, koža mu počinje plavjeti i dijete počinje gubiti svijest, treba poduzeti sljedeće korake: Ako je riječ o dojenčetu koje je pri svijesti, potrebno ga je pet puta udariti između lopatica uz pet pritisaka na donji dio prsne kosti. Za starije dijete koje je pri svijesti također je potrebno pet udaraca između lopatica i pet pritisaka na gornji dio trbuha iznad pupka (Heimlichov hvat).
Treba imati na umu da se kod djece mlađe od godinu dana ne radi Heimlichov hvat zbog mogućnosti oštećenja organa u trbušnoj šupljini. Te postupke treba ponavljati do izbacivanja stranog tijela i treba pozvati hitnu pomoć na 194 ili 112. Kad dijete nije pri svijesti, potrebno je otvoriti dišni put i provjeriti disanje. Ako ne diše, pet puta upuhati mu zrak usta na usta ili usta na nos te provjeriti puls. Ako nema pulsa, treba uključiti masažu srca (donja polovina prsne kosti u omjeru 15 pritisaka na prsnu kost uz dva upuha). Ponovno provjeriti puls i svakako zvati hitnu pomoć, uz nastavak oživljavanja sve do dolaska hitne pomoći.
Bez obzira na to je li došlo do izbacivanja stranog tijela potpuno ili djelomično, dijete u svakom slučaju treba pregledati u bolnici i do kraja zbrinuti, ako je potrebno. Kod svakog djeteta s jasnom sumnjom na udisanje stranog tijela treba učiniti bronhoskopiju. Malu djecu i najbanalnije situacije mogu dovesti u rizik pa mladi roditelji, ali i bilo tko drugi dok pazi na djecu, često toga nisu svjesni i ne obraćaju pažnju na male zamke. Hrvatsko pedijatrijsko društvo dalo je detaljne preporuke za izbjegavanje nesreće u svim razdobljima, počevši od trudnoće i novorođenačke dobi pa do predškolske dobi.
Tako se, među ostalim, ističe podatak da ispravno korištene sigurnosne sjedalice za dijete smanjuju rizik smrtnog stradanja u prometnim nesrećama za 71%, a smanjuju i potrebu bolničkog liječenja za 67%. Poznati su slučajevi utapanja dojenčadi u samo nekoliko centimetara vode pa treba voditi brigu da se beba nikada, ni na trenutak ne ostavlja u kadi odnosno kadici napunjenoj vodom.
Nesreće su vodeći uzrok smrti djece u Hrvatskoj nakon prve godine života. To je razdoblje u kojem dijete počinje hodati i doživljava intenzivne promjene u rastu i razvoju pa je dobro osvijestiti potrebu zaštite kao što su ograde, zaštite za utičnice i kutove namještaja, izbjegavanje vrućih napitaka u blizini djece, oprez kod pokretanja vozila u dvorištu u kojem se igra dijete, odlaganje lijekova, kozmetike i ostalih kemikalija na djeci nedostupna mjesta itd. Detaljne preporuke mogu se vidjeti na mrežnoj stranici Hrvatskog pedijatrijskog društva. I one koji se pedantno brinu o sigurnosti djeteta iznenadit će neki detalji na koje možda nikad ne bi pomislili, a mogu zaštititi dijete.
Otvori KEKS Pay
a da objavite statistike koje pokazuju koliko bockani stradavaju od raznih miokarda i cudnih arterijskih ugrusaka?