PIŠE MIRKO GALIĆ

Rat i elementarne nepogode kucaju na svaka vrata

07.12.2024.
u 21:09

Kad bi pacifisti ovladali svijetom, trebalo bi im nekoliko dana ili tjedana da odluče uništiti oružje, i nekoliko godina da ga unište; kad bi ekolozi došli na vlast, pitanje je bi li im cijelo stoljeće bilo dostatno da vrate prirodi ono što joj je čovjek oduzeo, ako je to više moguće

Na Prokljanskom jezeru na rijeci Krki, na pola puta između Skradina i Šibenika, nalazi se otočić Stipanac, a na njemu ostaci Gavanovih dvora, jedva vidljiva točka iz legende koja se u tome kraju održava stoljećima; prenosi se s koljena na koljeno kao opomena kamo može odvesti snaga prirode, Božja volja i ljudska slabost. Zaboravljeni književnik Nikola Pulić pisao je o tome nadahnuto u knjizi o čarima jedne od najljepših hrvatskih rijeka. Bogataška obitelj Gavan uz uskrsne blagdane jednom je prosjaku gurnula nogom, obijesno, koru kruha, ne prepoznajući da se anđeo prerušio u prosjaka kako bi ih stavio na kušnju. Za kaznu, cijela je obitelj završila pod vodom; ostalo je jedno dijete u naručju sluškinje koja je bježala pred vodom. Na sve pozive da baci Gavanovo dijete, išla je dalje da bi na kraju, kad joj je voda došla do grla, bacila dijete da spasi sebe. Voda se zaustavila, iznad površine ostala je djevojka na vrhu otoka, gdje su nekad bili raskošni dvori bezosjećajnih Gavana. Legende, u pravilu, nisu ni istinite ni sasvim lažne, ali su poučne; mogu i danas biti aktualno upozorenje da bezosjećajnost i nesolidarnost mogu loše završiti ako se ispune svi drugi loši uvjeti.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije